Prijevoznik

Najveće financijsko opterećenje u prijevozu osjećaju cestovni prijevoznici. Unatrag tri godine drastično raste tržište RO-LA i RO-RO sustava prijevoza kamiona putem željeznice i brodova. No, to hrvatski prijevoznici ne koriste ni upola koliko bi mogli.

Cestovni, odnosno kamionski prijevoz, uvijek će biti omiljeni način prijevoza robe od točke A do točke B. No, koliko god omiljen bio, nakon povećanja cijene goriva, nije više svima dostupan na način na koji je bio do sada. To su predvidjeli europski prometni stručnjaci koji su se na vrijeme priklonili kombiniranom prijevozu cestovnim, željezničkim i pomorskim putem. Najveće financijsko opterećenje u prijevozu osjećaju cestovni prijevoznici, pa tako naftnom krizom najviše profitiraju željeznica i brodari. Unazad tri godine drastično raste tržište RO-LA i RO-RO sustava prijevoza kamiona putem željeznice i brodova, koje hrvatski prijevoznici ne koriste niti upola koliko bi mogli.

RO-LA sustav prijevoza je kombiniran vid prijevoza (cesta-željeznica), nastao prije svega iz ekoloških razloga, kako bi se smanjila emisija štetnih plinova iz vozila, što je uvjetovalo i smanjenje cestovnog tranzita kamiona. Tako na primjer Austrijom prolazi 10 RO-LA linija, od kojih neke i sa šest do deset polazaka dnevno. U najnovije vrijeme, zbog naftne krize, RO-LA postao zanimljiv i radi energetske učinkovitosti. Hrvatskim prijevoznicima najviše odgovaraju tri RO-LA linije: Vilach-Wels, Maribor-Wels i Graz-Regensburg u Njemačkoj. Cijene karata prijevoza kamiona željeznicom uvijek su bile dosta više od troškova koje bi vozač imao da je vozio cestom i zato su vozači izbjegavali takvu vrst prijevoza. Sada, s povećanjem cijena dizelskih goriva, uvođenjem skupih cestarina u Austriji i Njemačkoj, ta činjenica se promijenila. Povratna karta vožnje kamiona željeznicom za drugu relaciju košta 710 eura, dok bi za istu relaciju vozač kamiona, uključujući troškove goriva i cestarine, do Regensburga platio 750 eura, ne računajući amortizaciju. Ušteda od 40 eura na jednom obrtu najzgled se ne čini velikom, ali ako prijevoznik u godini ima 50 prijevoza s 10 kamiona, može uštedjeti do 20 tisuća eura. Smanjuju se troškovi održavanja proporcionalno prijeđenoj kilometraži kamiona, koji RO-LA sustavom mogu uštedjeti do 40 tisuća kilometara na godinu.

Jedna od osnovnih prednosti kombiniranog prijevoza je cijena goriva, koja je u Hrvatskoj još uvijek niža nego u zemljama Zapadne Europe pa prijevoznik s hrvatskim gorivom može nakon prijevoza vlakom voziti prema europskim destinacijama s uštedom od 20 centi po litri goriva. Druga vrlo važna prednost je smanjenje troškova održavanja.

Zračni cargo prijevoz, nažalost, ne igra veliku ulogu na hrvatskom prijevozničkom tržištu. Teret zrakoplovom smije prevoziti samo Croatia Airlines. Riječ je uglavnom o teretu visoke vrijednosti ili hitnim pošiljkama. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, cargo promet u devet hrvatskih zračnih luka prošle godine bio je 13,7 tisuća tona, što ne predstavlja relevantnu brojku.

Jedini veći cargo promet koji pamtim je kada se riba iz središnje Afrike ruskim zrakoplovima prevozila preko Osijeka. Relacije unutar Hrvatske su vrlo male i mnogo vremena se troši na ukrcaj i iskrcaj tereta, pa je jednostavnije robu prevesti do Frankfurta ili Amsterdama, koji imaju zavidni cargo odjel, pa potom dalje nastaviti cestovnim putem. Nekada se avionima prevozilo svježe voće i povrće, ali danas je tehnologija čuvanja proizvoda toliko razvijena da za to više nema nikakve potrebe.

S obzirom na to da je Turska strateška spona Europe i Bliskog istoka, sve je veća potražnja i RO-RO sustava prijevoza kamiona brodom. Vozač kamiona u Tursku putuje zrakoplovom, iskoristi dva slobodna dana dok čeka kamion i zatim putuje po Bliskom istoku. Teret u Turskoj prevozi 40 tisuća velikih kamiona, a 25 tisuća prevozi robu iz Turske prema Europi. Godišnje iz Turske u Europu ili obratno prođe 470 tisuća cestovnih motornih vozila. Taj cestovni prijevoz i dalje raste i uzrokuje samo nove probleme na cestama. Europski stručnjaci u željezničkom prijevozu procijenili su na godišnjim skupovima da je sada zadnji trenutak da se RO-LA vlakovi ponude tržištu jer brodari već rade svoje, razvijaju linije RO-RO brodova iz Istanbula do Trsta. Ako se željeznice ne potrude odmah, prijevoz će se preusmjeriti na brodove.

Prosječna cijena prijevoza kontejnera iz talijanske luke Gioia Tauro do Rijeke je oko 200 dolara, dok bi prijevoz cestom bio pet puta skuplji. Samo cestarina za tu relaciju košta 107 eura. No, pomorski prijevoz može biti konkurentan jedino ako je tretiran kao drugi vidovi transporta.

Lošinjska plovidba jedan je od hrvatskih brodara koji se bavi kontejnerskim i RO-RO prijevozom. Uglavnom je riječ o prijevozu iz afričkih luka Alžira i Tripolija do luke Rijeka. Cijena prijevoza za tu relaciju je dvjestotinjak eura po dužnom metru kontejnera. Kristijan Tešar iz Lošinjske plovidbe smatra da bi pomorski prijevoz, pogotovo RO-RO, mogao zaživjeti, ali za to bi se trebala aktivirati država s određenim subvencijama. Naime, da bi mogli konkurirati cestovnom prijevozu na kratkim relacijama, npr. Rijeka-Split ili Rijeka-Ploče, brodovi za prijevoz kamiona morali bi biti izuzetno brzi, a budući da je riječ o velikim investicijama, bez državnih subvencija teško bi se mogao dio teretnog prometa prebaciti na more. Nešto slično postoji u susjednoj Italiji i zove se Autostrade del mare.

S obzirom na to da se preko naše najveće luke Rijeka najviše robe uvozi iz Kine (gotovo 85 posto), u zadnjih nekoliko godina tamo su prisutne i najveće brodarske kontejnerske kompanije.