Home / Tvrtke i tržišta / Gost komentator

Gost komentator

Koliko god promocija izvoza otvarala mogućnosti za razvoj domaćeg proizvodnje u BiH, ne može se zanemariti potencijal domaćeg tržišta i uloga domaćih trgovina u promociji razvoja proizvodnje u BiH. Trgovina u BiH razvila se na poticajima liberalizacije koja je omogućila da se osigura pristup velikom krugu uvoznih robe uz uklanjanje zapreka za ulazak u tu granu biznisa poduzetnicima različitog profila. Tako u području trgovine u BiH danas posluju regionalni trgovački lanci, srednje domaće tvrtke i mnogo sitnih trgovinskih tvrtki i radnji. Trgovina stvara 12-ak posto domaćeg bruto proizvoda i prednjači u odnosu na prerađivačku industriju, a drži 15-ak posto radnih mjesta u zemlji. U strukturi stranih izravnih investicija trgovina sudjeluje s 12-ak posto. Koncentracija je niska i prvih 10 maloprodavača drži samo 29,5 posto prometa; taj je pokazatelj za Hrvatsku 55 posto. Strani trgovački lanci u toj grupi drže u BiH samo 16 posto prometa, a u Hrvatskoj je to otprilike 25 posto. Trgovinu, posebno trgovački lanci iz inozemstva, optužuje se za izostanak potpore domaćoj proizvodnji i naklonost uvozu. Istina je daleko od toga. Naša istraživanja otprilje tri godine pokazala su da su i domaći trgovci isto toliko skloni promociji strane proizvodnje.

Tri su aspekta bitna u ovoj diskusiji: prvo, potrošači u BiH preferiraju brendove iz zemalja bivše Jugoslavije, posebno iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Istraživanja provedena na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu pokazala su da otprilike 37 posto potrošača iz Republike Srpske robu iz Srbije smatra domaćom, a potrošači iz dijela Federacije BiH s većinskim hrvatskim stanovništvom u relativnoj većini, s otprilike 44 posto, proizvode iz Hrvatske smatraju domaćima i spremni su platiti i 10 posto veću cijenu za njih u odnosu na slične proizvode podrijetlom iz BiH. Drugo, domaća proizvodnja još zaostaje za regionalnom, a pogotovo za svjetskom. Iako se kvalitetu proizvodnje u funkcionalnom smislu unapređuje, izostaje gradnja proširenih sadržaja vrijednosti domaćih proizvoda koje simboliziraju odgovarajući nacionalni brendovi. Kao i svagdje, i tu postoje iznimke, a brend Violeta istoimene kompanije proizvođača toaletne konfekcije iz Gruda posebno je pozitivan primjer na kojemu bi i drugi proizvođači mogli naučiti vrlo korisnu lekciju. Znan novac u promociji ulažu domaći pivo-vare i pritom uspješno otprilike samo 45 posto domaćeg tržišta. Trgovačke marke, kao pokušaj distributivnih lanaca da ojačaju svoj položaj i razviju partnerstvo s domaćom proizvodnjom, nemaju važniju ulogu. Primjenjuje ih Mercator, a od domaćih lanaca Drvo-promet Sarajevo, i to kao inovativni pokušaj da uza se veže sitne proizvođače iz BiH.

Treće, različita se struktura distributivnih lanaca u svojoj poslovnoj orijentaciji različito odnosi prema domaćoj proizvodnji. U strukturi distribucijskih kanala izdvajaju se prema svom odnosu prema domaćoj proizvodnji četiri tipa distributera. Prvi su neovisni kanali s uravnoteženim odnosom prema domaćoj proizvodnji. Među njima prednjači Mercator. Drugi su tip usmjereni kanali koji promoviraju inozemnu proizvodnju i u tome nalaze izvore svojih konkurentske prednosti. Tipičan je primjer Omega Živinice, ovlašteni zastupnik i distributer bijele tehnike Beko i niza drugih stranih tvrtki. Treći su tip neovisni kanali s izrazitom orijentacijom na promociju domaćih proizvodnje, među kojima se ističe Bingo Tuzla, maloprodajni lanac u ekspanziji. Četvrti tip vertikalno su integrirani lanci povezani s vlastitom proizvodnjom, primjerice MIMS i Robotkomerc. Treba istaknuti da mnoge prije ugledne trgovinske kompanije ulaze u ‘up-stream’ aktivnosti osvajajući vlastitu proizvodnju onoga što su prije uvozile kao što je to primjer iz Viteza, sredine s najvećom koncentracijom trgovine u BiH, i tvrtki FIS, Economic, Ecos, Kesten i drugih.

Dosad utemeljen na rastu potrošnje i potražnje, uz liberalan makroekonomski i regulatorni okvir, razvoj trgovine rezultirao je strukturnim promjenama (rast hipermarketa i drugih prodajnih jedinica), modernizacijom operacija uz primjenu informacijskih tehnologija i franšiznih sustava te koncentracijom, posebno u maloprodajnoj distribuciji. Kritična područja trgovine i njene uloge u promociji izvoznih mogućnosti putem formi izvoznih trgovinskih kuća i promocije domaćih proizvodnje na unutarnjem tržištu ostaju za sada izvan domašaja djelovanja nerazvijenih tržišnih snaga. Zato se postavlja pitanje mogu li se neki od željenih ciljeva postići aktivnom trgovinskom politikom. U odgovoru na to pitanje valja odmah reći da slaba središnja vlada ne može riješiti ključni problem tržišta, a to je racjepkanost bez jedinstvenog ekonomskog prostora i problema efektivnosti politike i mjera za njihovu provedbu ako se provode samo na razini entiteta. Neke aktivnosti privrednih komora i nevladinih organizacija koje se do sada provodila kao što je, primjerice, projekt Kupujmo domaće dale su početne rezultate, ali traže nove sadržaje, ponajprije u standardizaciji i uvođenju brenda BiH kvalitete. Izvrsni učinci mogući su u regulaciji ponude jačanjem institucija za kontrolu i certificiranje, posebno u slučajevima nekvalitetnog uvoza raznih niskih cjenovnih roba koje ugrožavaju zdravlje i sigurnost.