Trendovi će se tijekom 2009. ponovno početi okretati prema gore jer će na to utjecati približavanje ulaska u EU i obrat poslovnoga ciklusa u inozemstvu.
Godina 2007. po mnogočemu je bila dobra. Stopa rasta BDP-a od 5,6 posto bila je najviša od 2002. Stopa nezaposlenosti pala je ispod 10 posto prvi put otkad se mjeri prema međunarodno usporedivoj metodologiji. Nastavljen je pad proračunskoga deficita (s tri posto BDP-a 2006. na 2,3 posto 2007.). Unatoč rastu kamatnih stopa na svjetskom tržištu kamatne stope na kreditu u zemlji nisu previše reagirale prema gore. Tečaj je bio stabilan.
Izravna strana ulaganja bila su na povijesnom maksimumu približivši se granici od 10 posto BDP-a. Taj je omjer prvi put znatnije premašio omjer deficita tekućeg računa bilance plaćanja i BDP-a (koji je bio 8,6 posto). Kad se ti omjeri nađu u takvu odnosu, smanjuje se zabrinutost za visinu deficita tekućeg računa bilance plaćanja. Logika je jednostavna i dobro poznata: sve upućuje na solidnu investicijsku aktivnost. Budući da je štednja u zemlji ograničena, novac za investicije mora se nadoknaditi ‘uvozom’ inozemne štednje izravnim ulaganjem i zaduživanjem.
Naposljetku, proteklu je godinu začinila iznimna aktivnost na tržištu kapitala. Nastavak sve zastupljenijega trenda rasta cijena dionica i nekoliko IPO-ova, među kojima je najspektakularniji bio onaj HT-a, koji je uključio desetke tisuća novih dioničara na tržištu kapitala, pridonosili su pozitivnom gospodarskom ozračju. Premda su izbori i pitanje ZERP-a u drugoj polovini godine usporili pristupanje Uniji, prevladao je osjećaj da je smjer političkoga kretanja Hrvatske jasno utvrđen i dobar.
U takvim su uvjetima mnoge hrvatske tvrtke prosperirale. Broj tvrtki s više od 25 milijuna eura godišnjeg prihoda približio se brojci 500. Tisuću najvećih zabilježilo je rast ukupnoga prihoda od 15-ak i dobiti od gotovo 20 posto. Pojavilo se mnogo sektora u kojima su prihodi u odnosu na 2006. rasli prema stopi većoj od 15 posto. Uz očekivane članove toga kluba – građevinarstvo, hoteli i restorani, financijsko posredovanje, arhitektura i projektiranje, marketing i oglašavanje, poslovno savjetovanje te nekretnine – u njemu su se našli i neki zanimljivi – rudarstvo i vađenje, promet, zbrinjavanje otpada, metali i metalni proizvodi, guma i plastika, poljoprivreda, lov i šumarstvo itd. Ukratko, bila je to godina koju je obilježio rast.
Problem dobrih vremena jest u tome što se ljudi u njima previše opuste. Nema vanjskoga pritiska, čini se da će takva vremena trajati vječno. Dodatni je problem što u dobrim vremenima ljudi teško prepoznaju stvarne uzroke i posljedice određenoga stanja. Međutim, Hrvatska je u gospodarskom smislu toliko mala da su i ‘dobili’ i ‘loši’ impulsi u velikoj mjeri uvezeni.
Ponajprije, rast u EU, Jugoistočnoj Europi i na tzv. novim tržištima (u čemu su najvažniji Brazil, Rusija, Indija i Kina) pogodovao je potražnji za izvozom, i to i robe i usluga – ukupni je izvoz veći 1,37 milijardi eura ili 8,1 posto.
Nadalje, priljev kapitala. Izravno zaduživanje poduzeća u inozemstvu, nova izravna strana ulaganja te reinvestiranje zgrade, posebno u financijskom sektoru, održali su tempo rasta ukupne domaće potražnje na visokoj razini. O razmjerima pojavne govori podatak da je priljev kapitala od 4,8 milijardi eura bio samo malo manji nego rekordne 2006. Zbog toga je veći i uvoz (više nego izvoz), pa je brz gospodarski rast pratilo pogoršanje salda na tekućem računu bilance plaćanja.
Postoje, doduše, dugoročni domaći čimbenici rasta, koji su također mogli dati svoj doprinos. Određeni pomak nabolje u dijelu poslovne i investicijske klime, izmjeren uz pomoć sustava pokazatelja Doing Business Svjetske banke, pokazao je da su stvari s poslovnim okružjem u Hrvatskoj daleko od zadovoljavajućih, ali i da se razmjerno brzo mijenjaju nabolje. Uz to se pojavljuju nove generacije sve obrazovanih poduzetnika. Menadžment je sve kvalitetniji, a s razvojem privatnoga sektora rastu ekonomski učinkovitije organizacije u kojima su prosječni intenzitet rada, radna kultura i inovativnost na mnogo višoj razini nego u državnom sektoru. Međutim, dobro poznati nedostaci javnoga sektora i dalje ometaju spomenute razvojne impulse iz privatnoga sektora. Toliko su dobro poznati da ih gotovo ne treba po navljati: veliko opterećenje rada državnim nametima, pretjerana izravna državna pomoć gubitašima, prevelika, neefikasna i nemotivirana administracija i pravosuđe, skupa i pretjerano raširena regulacija… To je tek početak liste problema javnoga sektora. Zbog toga je doprinos rastu domaćih čimbenika ambivalentan, nejasan.
Kako je fundamentalna borba između tromoga državnog i propulzivog privatnog sektora na domaćem planu stvar dugoga roka, u kratkom će roku promjene uglavnom ovisiti o uvezenom ekonomskom scenariju. Kad je o tome riječ, već je od druge polovine 2007. jasno da su se okolnosti pogoršale.
Gospodarski rast u EU usporava. Očekuje se rast prema stopi manjoj od dva posto. Neke su baltičke zemlje u prvom kvartalu već zabilježile pad BDP-a, pa se u zemljama Nove Europe uglavnom očekuju loše vijesti. Procjene govore o tome da će SAD postići uspjeh ako izbjegne recesiju (što mu za sada uspijeva). Iako su očekivanja domaćih prognoza za Hrvatsku još iznad četiri posto za ovu godinu, i premda bi se podatak o rastu BDP-a u prvom kvartalu koji očekujemo do kraja lipnja mogao zadržati iznad četiri posto, podatak o rastu za ovu godinu na kraju će, vjerojatno, ipak ostati manji od četiri posto.