MOJ SVJET U JEDNOM KLIKU

Daje s dospijećem tri mjeseca (opcija prodaje daje mu pravo na prodaju, a opoziva na kupnju valute) ima pravo u ta tri mjeseca prodati devize u bilo kojem trenutku. Osim u svrhu zaštite od valutnoga rizika terminski se ugovori mogu rabiti i u špekulativne svrhe.

Dalekovod će ove godine najmanje 15-ak posto prihoda imati u američkim dolarama.

• Zato smo i sklopili ugovore o hedgiranju, a služimo se i forwardima. Mi ugovaramo instrumente zaštite isključivo zbog kontrole valutne usklađenosti i ravnoteže te smanjenja valutnog rizika, a ne u špekulativne namjene, pa se ne može govoriti o (velikoj) uštedi, nego prije svega o kontroli rizika – kažu u Dalekovodu. I u Plivi se godinama aktivno štite od tečajnih rizika, posebno zbog velikog izvoza u dolarama, ali i u eurima. Ove godine predvidaju nastavak izloženosti tečajnim razlikama, pa će (uz druga osiguranja) i hedging, kažu, biti aktivan. Podravka primjenjuje različite oblike zaštite od tečajnih razlika. Najčešće su to forward opcije, a ove godine planiraju na tom poslu dalje jačati suradnju s vodećim bankama. U Agrokoru su npr. primjenom mjera zaštite od tečajnih rizika samo lani ostvarili 90-ak milijuna kuna pozitivnih tečajnih razlika.

Koliko takve instrumente zaštite primjenjuju i turističke tvrtke, teško je procijeniti jer o tome nema zbirnih podataka. Turistički radnici kažu da svako društvo zasebno vodi financijsku politiku, uključujući i zaštitu od tečajnih rizika.

Tako u Riviera holdingu iz Poreča uglavnom ugovaraju terminsku kupoprodaju deviza, s time da su u posljednje tri-četiri godine obavljali i ‘spot’ kupoprodaje deviza s rokom izvršenja do dva radna dana od zaključivanja transakcije, čime su ostvarili pozitivne financijske učinke. I Rabac se također služi forward ugovorima, najviše tijekom ljeta, da bi zaštitio konsku protuvrijednost deviznih priljeva koji su i 70 posto ukupnih prihoda. Slično rade i u Valamaru. Dubrovnik – Babin Kuk čak 80 posto prihoda ostvaruje u stranoj valuti, pa se tvrtka odlučuje hedgirati tečaj već tijekom zime.

U turizmu se cijene i ugovori dogovaraju gotovo godinu dana unaprijed, pa su poslovi koji se sada realiziraju (ili u ‘špic’ sezone) sklopljeni još lanjskog ljeta, a tada su definirane i cijene domaćih usluga za ovu godinu. Podsjetimo, lani se potkraj listopada za euro dobivalo 7,36, a sadašnji je tečaj samo 7,24 kune, što jasno pokazuje da u turizmu itekako ima mjesta i za hedgiranje.

Sve gore spomenute veće uvozne ili izvozne tvrtke (pa i brodograđevne) te turističke tvrtke uglavnom surađuju s brojnim većim domaćim bankama poput Zagrebačke, Privredne, Erste ili RBA, koje najčešće intenzivno trguju forwardima i spotovima.

Takvi poslovi, ponovimo, obavljaju se u sklopu riznice banaka. No, domaće tržište iščekuje i skori početak trgovanja financijskim izvedenicama na Zagrebačkoj burzi. Nedavno su bili glasni mirovinski fondovi koji su u minusu i zbog stanja na tržištu, inflacije i rasta kamatnih stopa, što bi u budućnosti moglo biti zaprekom kad im regulator omogući zaštitu od rizika promjene kamate upotrebom derivata, prije svega ročnica, odnosno terminskih ugovora.

Bankari ističu da su ih dosad više upotrebljavale velike tvrtke. Sada žele da njihove usluge ubuduće više upotrebljava, a i da o njima više znaju (jer znanje je najbolja zaštita) srednji pa i manji tržišni igrači. Univerzalnog modela zaštite, kažu, nema jer je svako poduzeće problem za sebe i svatko mora najprije identificirati rizike u svom okruženju, pa na osnovi toga i instrumente zaštite.

Hrvatski bankari priznaju da i sami u budućnosti moraju više po raditi na prepoznatljivosti i razvoju svih ‘zaštitnih’ proizvoda. Jer, tek kad se svi više uključe u te poslove, i sami će se tečajni, pa i drugi rizici – svesti na najmanju mjeru.

Neka naša posebno uspješnija (i veća) poduzeća upotrebljavaju i razne druge načine zaštite od tečajnih rizika. Postoje i različite vrste opcija: osnovne su američka i europska. U svakom slučaju opcija je fleksibilniji instrument od forwarda jer kod američke opcije klijent koji je npr. kupio opciju pro-

skih ugovora, pak, tvrtka plaća premiju za dogovorenu opciju tečaja. Premiju određuju banke s obzirom na količinu potrebnih valuta i broj ugovora, ali je ona za tvrtku priznati trošak. Također, menadžer koji vodi dobru financijsku politiku svoje tvrtke može premiju ugraditi u sve ugovore o narudžbi brodova ili nabavi repromaterijala. Banka koja te poslove ugovara procjenjuje koliki će tečaj biti toga dana, čime se brodogradilište unaprijed osigurava od rizika. Brodogradilištima je to, kažu, još lakše nego drugim tvrtkama jer ona već danas imaju narudžbe za brodove do 2012.

od 120 tisuća kuna. I tada bi, kažu, izvoznici i turistička tvrtka požalili što su uopće prodavali eure kroz forward jer su mogli bolje proći da su ostali valutno nezaštićeni.

Poznavatelji prilika dijelom i zato preporučuju da nije dobro hedgirati ukupan iznos nego dio ostaviti otvorenom da bi pratio kretanje tečaja – u slučaju pozitivnih kretanja za nas ipak se nešto zaradi na tečaju, a u slučaju negativnog trenda gubitak nije tako velik.