Različite granice legalnosti

Primjereni konkretnoj kompaniji, kao i da su u skladu sa socijalnim i kulturološkim obilježjima zaposlenih. Važno je da uspostava sigurnosnih mehanizama ne bude nametnuta, nego nešto čije su nužnosti svjesni svi u poslovnom subjektu. Sigurnosni mehanizmi, da bi bili učinkoviti, jednostavno moraju biti dio uobičajenoga svakodnevnog ponašanja, odnosno sastavni dio poslovne kulture. Upravo zato svi mehanizmi trebaju biti formalizirani i uobičeni u formalni dokument te dostupni svim zaposlenicima. Upoznavanje zaposlenika sa sadržajem sigurnosne politike poslovnog subjekta zasigurno je jedan od elemenata izgradnje i jačanja sigurnosne kulture, a tako i etičnosti korporativne sigurnosti.

I u sklopu business intelligencea pitanjima etike posvećuje se posebna pozornost. Business intelligence jednostavno je funkcija koja nosi određene rizike. To nije samo pitanje njegova ne baš nerijetkog poistovjećivanja s poslovnom špijunažom. Zbog obilježja tržišta (otvorena i slobodna kompeticija i suradnja) nužno je da business intelligence ima i etičku dimenziju, odnosno da se pri prikupljanju poslovnih podataka i informacija upotrebljavaju ne samo legalna nego i etična sredstva. No suvremena praksa uvjerljivo dokazuje da je često vrlo teško povući granicu između legalnoga business intelligencea i nelegalne poslovne špione.

U različitim industrijama postoje različite norme ponašanja, kompanije različito tumače granice legalnosti. Dodatno, različita kulturološka obilježja i pravna infrastruktura u državama pokazuju da nešto što se među jednim narodom ili u jednoj državi smatra neetičnim ili je nelegalno nema isto značenje i u drugim državama. Uostalom, etika i jest kulturološki konstrukt sadržajno različit u različitim kulturama. Upravo s ciljem jasnijeg razdvajanja granica legalnosti i etičnosti, kompanije trebaju razvijati vlastite kodekse ponašanja.

Kontinuirano nastojati povisiti stupanj poštovanja i priznanja profesije, marljivo izvršavati obveze, zadržavajući pritom visok stupanj profesionalizma i izbjegavati neetična sredstva, časno prikazivati realne preporuke i zaključke pri ostvarenju dužnosti, iskreno se pridržavati politike i ciljeva kompanije i ustrajati u tome, pri ostvarenju profesije pridržavati se pravnih normi nacionalnog i međunarodnog prava, pri prikupljanju informacija otkriti sve relevantne informacije uključujući i vlastiti identitet i pripadnost organizaciji (misli se na profesionalnu organizaciju za obavljanje business intelligencea), puno poštovanje svih zahtjeva za povjerljivost informacija, u izvršavanju profesionalnih zadataka izbjegavati sukob interesa, promovirati i podupirati poštovanje tih etičkih standarda u vlastitoj kompaniji, u drugim poslovnim subjektima te u cijeloj profesiji.

Prikazano uvjerljivo dokazuje da je odnos business intelligencea i etike doista vrlo složen. BI nepobitno jest i etična profesija. No zbog specifičnosti postoji, a čini se da će i postojati, određeni skepticizam glede profesije, ako ni zbog čega druga, onda zbog toga što je etika društveno-kulturni konstrukt koji u različitim kulturama ima različito značenje. Business intelligence je funkcija koja je konkurentska prednost kompanijama. Ona može biti konkurentna sama po sebi, a tako i biti konkurentska prednost kompanijama, jedino bude li nesporno i etična. Primjena načela izbjegavanja tzv. negativnog publiciteta za sigurno je jedan od etičkih vodiča pri provedbi business intelligencea.

Aktivnosti BI-ja, promatrano s etičkog aspekta, treba provoditi stalno imajući na umu, kao što to kaže Douglas Bernhardt, sljedeće pitanje: bi li kompaniji, njezinim poslovnim partnerima i klijentima bilo ugodno da se zbog određene negativnosti nade na naslovnoj stranici visokotiražnog uglednog poslovnog tjednika/dnevnika? Uostalom, profesionalnost ‘business intelligencea’ danas je nedvojbeno, ali budućnost te novoustanovljene profesije uvelike će odrediti njezina etičnost. Najveći doprinos toj profesionalizaciji zasigurno će se dati ako se provedba funkcije business intelligencea odvija ‘lege artis’ (u skladu s profesionalnim zakonitostima), dostignućima etike u suvremenim civilizacijama te u skladu s načelom ‘bona fide’ (lat. u dobroj vjeri, dobromjerno).