Home / Tvrtke i tržišta / Zaštititi domaću proizvodnju

Zaštititi domaću proizvodnju

skih proizvoda kao što su nafta, proizvodi od kože, gume, konfekcija i građevinski materijal trenutno će biti 75 posto smanjena. Nakon toga bi na red trebalo doći i ukinjanje carina na više prehrambenih proizvoda. Potpuno bi se pak trebala ukinuti nakon šest godina, koliko traje tranzicijsko razdoblje.

Ipak, bolna će točka, smatraju stručnjaci, biti poljoprivreda i način na koji će se nositi s još većim otvaranjem tržišta od dosadašnjega. Topčagić kaže da se pri pregovaranju o osjetljivim proizvodima, prije svega poljoprivrednima, vodilo računa da ih se zaštiti na pravi način.

  • Tako se carine na te proizvode neće ukinuti, nego će se zadržati do ulaska u EU – tvrdi on.

No prije nekoliko je dana Mladen Ivanić, zamjenik predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, upozorio da bi sve to moglo biti veliki udarac na poljoprivredna gospodarstva u BiH. On smatra da se naša poljoprivreda neće moći nositi s otvaranjem. Kaže da su subvencije u EU za to područje goleme, a da je poljoprivreda BiH s druge strane usitnjena i nema dovoljno subvencija. Također je upozorio da je najteže razdoblje pridruživanja EU upravo sadašnje, u kojem nema velikih fondova i financijske potpore, a zemlja mora napraviti ozbiljne reforme radi otvorenja tržišta.

Ministar poljoprivrede Federacije BiH Damir Ljubić izjavio da će nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU postavljene i nisu profunkcionirale u punom smislu – rekao je Ljubić.

Istaknuo je da će se nakon potpisivanja sporazuma s EU sniziti neke cijene i da će poljoprivredni strojevi biti jeftiniji jer će biti oslobodeni carina. Ističući da za izlazak na europsko tržište treba imati određenu količinu i dobru cijenu proizvoda, Ljubić je naveo da EU dopušta uvoz robe koja mu nije konkurencija i koja ne ugrožava sigurnost hrane na njegovu tržištu.

  • Naše količine ne mogu ugroziti proizvodnju iz EU. Poljoprivreda i proizvodnja hrane u EU se razvijaju 50 godina i u njih je uloženo mnogo novca, a sada je to područje podložno reviziji, što pokazuje koliko je osjetljivo. Bez stavljanja poljoprivrede na prvo mjesto i osiguranja strateškog položaja teško je govoriti o ozbiljnom razvoju, a kod nas to nikad nije napravljeno – rekao je Ljubić.

Istaknuo je da je za snažniji razvoj poljoprivrede u FBiH potrebno 300-tinjak milijuna konvertibilnih maraka, trogodišnji plan razvoja, ali i politička odluka da je to strateški važno. Rekao je da će se mnogo novca od prodaje telekoma u FBiH uložiti u poljoprivredu i uređenje zemljišta, ali i vodni sektor.

Unatoč smirujućim izjavama vladajućih poljoprivrednici su se gotovo mobilizirali.

  • Aktualna vlast nema sluha za proizvođače u poljoprivredi niti dijalizira s nama, osim časnih iznimaka. Dakle, jedini način rješavanja naših problema jest radikalni nastup i izlazak na ulice ako se svijest vladajućih ne promijeni – kaže Miro Pejić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača BiH.

On tvrdi da su poljoprivredni proizvođači u BiH u vrlo teškoj situaciji i da nije trebalo čekati potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU da bi se ukinule carine na sirovine jer su poljoprivrednici to tražili još prije tri godine.

Nije isključeno da poljoprivrednici neće ponovo organizirati prosvjede. Uostalom, tvrde, to je njihovo demokratsko pravo. Ako u Nizozemskoj, primjerice, proizvođači mlijeka isprazne baze za kupanje i napune ih mlijekom, a ostatak prolju po njivama, i poljoprivrednim se proizvođačima u BiH mora dati prostor da kažu što misle i da se pritom njihov prosvjed ne smatra udarom na vlast.

Pri tome poljoprivrednike najviše smetaju dvostruka mjerila. Primjerice, prije tri do četiri godine cijena goriva u BiH bila je 0,80 KM, a danas je nešto manja od tri marke i nema subvencioniranja cijene. S druge strane, kad je u Francuskoj poskupjelo gorivo 0,20 eura, cijela se Francuska digla na noge jer su prijevoznici blokirali ceste.

Vlaštenju cijenu za gorivo, koju BiH jedini nema, i ministarstvo poljoprivrede na državnoj razini, koje BiH također jedini nema. To je bio i jedan od uvjeta Europske unije da bi se uopće razmišljalo o potpisivanju pretpristupanja EU, no Bosna i Hercegovina nije ispunila taj uvjet, a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ipak je potpisan. Iz toga su poljoprivrednici zaključili da EU štiti svoje proizvođače i otvara si novo tržište, a njima neće donijeti ništa dobrog, što više, bit će to udar na bosanskohercegovačke proizvođače, koji su ionako pod pritiskom raznih davanja.

Takva razmišljanja poljoprivrednika Pejić potkrepljuje primjerom CEFTA-inog sporazuma potpisanog prije deset mjeseci, kad su poljoprivredni proizvođači upozoravali na njegove moguće negativne efekte. To se pokazalo točnim, jer u pet mjeseci njegove primjene poljoprivrednici imaju deficit od 500 milijuna KM u odnosu na proteklu godinu, više od 100 milijuna KM samo u prehrambenoj proizvodnji.

To se dogodilo zbog sporazuma sa samo osam zemalja u okruženju BiH i nešto razvijenijima, pa se bosanskohercegovački poljoprivrednici pitaju što će biti nakon potpisivanja sporazuma koji otvara granice s još 27 zemalja Europske unije sa snažno razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom, u koju i danas ulažu 43 posto od cijelog proračuna EU, a iz proračuna BiH izdvaja se samo tri posto.

Rješenje je, smatra Pejić, napraviti ugovore ili sporazume kojima će se zaštititi domaći proizvođač. Ako se to ne napravi, on misli da će se za tri do četiri godine, kad će BiH pristupiti EU, potpuno ugasiti domaća proizvodnja jer će tada Bruxelles određivati kolike će biti parcele i vinogradi u BiH, koliko će biti sadnica i grla stoke. Dakle, ne uspostave li se mehanizmi koji će zaštititi domaću proizvodnju, ponovit će se ono što se dogodilo s CEFTA-om.

A tada će profitirati samo uvozni lobiji. Dobro će živjeti i zaradivati petstotinjak ljudi i uz njih će još otprilike dvije tisuće dobro živjeti. Carinska davanja treba ukinuti, ali valja i voditi računa o svojim građanima, gledati što rade druge države u okruženju i samo to isto primijeniti i kod nas, misli Miro Pejić.

Ogorčenju poljoprivrednih proizvođača suprotstavljaju se stručnjaci tvrdnjom da građane BiH ne treba plašiti Sporazumom, nego se vlasti moraju potruditi da ga iskoriste kao šansu za vlastiti razvoj. No naglašavaju i da BiH nedostaje dobra razvojna gospodarska strategija i da bi to mogao biti problem. Ističu da sporazum podrazumijeva fer konkurenciju, što će u konačnici osigurati potrošačima da dobiju kvalitetnije i jeftinije proizvode. Naglašavaju da se treba bojati sporosti i nesposobnosti domaćih vlasti u uspostavljanju nužnih certifikacijskih i akreditacijskih institucija čije je nepostojanje, smatraju, jedna od većih zapreka izvozu u EU.