Home / Biznis i politika / Bum zaduživanja tvrtki u inozemstvu

Bum zaduživanja tvrtki u inozemstvu

Još je ljetos, kad financijsko krizi i inflaciji nije bilo ni traga, guverner HNB-a Željko Rohatinski proročanski upozorio na moguće novo ekonomsko žarište – da nauštrb banaka i države svoj udjel u ukupnom inozemnom dugu povećavaju poduzeća, sektor na koji nitko, pa ni HNB s arsenalom svojih mjera, ne može utjecati. HNB vodi samo statistiku zaduživanja (među ostalim i poduzeća), no glavna mu je zadaća (uz održavanje stabilnosti cijena) briga o stabilnosti bankarskoga sustava, ne realnog sektora. Iako evidencija zaduživanja postoji, HNB ne izlazi s konkretnim imenima dužnika jer to, očito, nitko ne traži (u analizi se spominju samo sektori koji se najviše zadužuju). Država se jedva brine o vlastitim tvrtkama, mahom gubitima. Uz rast cijena energenata i hrane i brigu o tome kako sanirati sve lošiž životni standard birača, Vlada nema ni vremena ni volje brinuti se o problemu koji bi mogao eskalirati, a fraza iz Banskih dvora o enormnom rastu zaduživanja poduzeća u posljednje je vrijeme još jedan popularni ‘spin’ koji zamagljuje pravi problem. Naime, u strukturi poduzeća koja se zadužuju u inozemstvu gotovo je 20 posto javnih i mješovitih trgovačkih društava, za koje često i država jamči. Evidencije o njihovoj zaduženosti nema ili nije javno dostupna. Drugog ‘nadzornika’ koji bi morao riješiti problem – nema!

Razloga za brigu bilo bi manje kad bi se poduzeća zaduživala samo za razvoj, a ne za tekuće poslovanje (na što se doista troši posuđen novac, znaju samo uprave tvrtki iz kojih je pristiglo tek nekoliko šturih odgovora). U međuvremenu se dogodila (i još traje) financijska kriza koja je u kombinaciji s inflacijom podignula kamate, posredno i rizike vraćanja uglavnom dugoročnih obveza. Dok banke, pod pritiskom HNB-ovih mjera, smanjuju izloženost inozemnim kreditima, a država se zadužuje kod kuće, poduzeća su se u godinu dana (od ožujka 2007. do ožujka ove godine) zadužila još četiri milijarde eura, koliko je porastao i ukupni inozemni dug. U ožujku prošle godine hrvatska su poduzeća inozemnim bankama dugovala 10,24 milijarde eura, što je tada bilo 30-ak posto ukupnoga duga zemlje. Do ožujka ove godine poduzeća su dug povećala na 14,16 milijardi eura, poguravši istodobno i svoj udjel na čak 41 posto.

Upravo na to upozoravaju u HNB-u. Poduzeća su škrti domaće izvore (banke su se, pritiskom restrukcijama, okrenule isplativijim građanima) većim dijelom nadomjestila inozemnima, pa je više od 70 posto ukupnog prirasta duga u 2007. nastalo u inozemnim bankama. Snažno oslanjanje na inozemne izvore financiranja poduzeća čini posebno ranjivima na promjene raspoloženja inozemnih ulagača koji bi im mogli uskratiti novac za refinanciranje obveza. Taj rizik dijelom smanjuje činjenica da su izvori tih kredita najčešće banke-majke domaćih banaka. No glavni su rizici u koncentraciji domaćih (valutno indeksiranih) i inozemnih kredita kojima se financira proizvodnja uglavnom one robe i usluga koje se prodaju kod kuće, dakle tim se kreditima ne ostvaruju devizni prihodi. Problem je to veći što se pogoršavaju uvjeti financiranja.

Rizici koji bi mogli nastati u slučaju vanjskih šokova posebno su koncentrirani u sektorima koji po-