Home / Biznis i politika / e-Hrvatska

e-Hrvatska

Šefu institucije koja bi trebala uvesti Hrvatsku u informatičku budućnost ne proriču svijetle trenutke, dijelom zato što je i dalje u sjeni prethodnika, Miroslava Kovačića.

Otišla im je Diana Šimić, prije nje je otišao Miroslav Kovačić, a prije njega Domagoj Juričić i tko zna tko im sve odlazi. Pa oni su u banani – priča je koja kruži među IT stručnjacima otako je iz Središnjega državnog ureda za e-Hrvatsku otišla Diana Šimić, zamjenica državna tajnika Igora Lučića, razriješena dužnosti na vlastiti zahtjev na sjednici Vlade 5. lipnja.

Gospođa Šimić je diplomatski pristojno, ali odlučno odbila objasniti razloge odlaska. No, doznajemo da se već dulje žalila na zasićenje putovanjima te da o odlasku priča otkako je, nakon parlamentarnih izbora, s čela Ureda otišao Miroslav Kovačić.

Kovačić je, kao i Juričić prije njega, otišao u privatne vode, u PR agenciju Ratka Mačeka, prijašnjega glasnogovornika Vlade i HDZ-a, dok je Juričić otvorio međunarodnu konzultantsku tvrtku. Na Kovačićevu mjesto je Vlada 17. siječnja imenovala Igora Lučića, dotadašnjeg pomoćnika ministra gospodarstva zaduženog za međunarodnu suradnju.

Lučić je u Ministarstvo gospodarstva došao s mjesta predsjednika Uprave brodara SEM marine, sada Split Toursa. SEM je svojim gliserima održavao brze linije prema srednjodalmatinskim otocima te živio i radio u miru sve dok nije 2004. godine za tri milijuna eura kupio trajekt Split Prvi za liniju Split – Supetar. To je u Jadroliniji shvaćeno kao napad na njihov monopol, pa tako Splitu Prvome na njegov prvi dan na poslu nisu dopustili niti da pristane u splitskoj trajektnoj luci. Nakon jednogodišnjeg prepucavanja, Split Prvi je kao prvi privatni trajekt zaplovio prema Braču, ali se linija ugasila u siječnju 2008. kad je brodar vratio koncesiju Splitsko-dalmatinskoj županiji znatno prije isteka ugovora, a nedavno je prodao i trajekt.

Igor Lučić, tadašnji šef SEM marine, prije četiri se godine novinarima požalio na birokratsku zavržlamu, koju je šlagom začinio Kalmeta kafkijanskim objašnjenjem da SEM marina ne može dobiti dozvolu za spornu liniju jer se red plovilbe mora objaviti godinu dana unaprijed. S druge strane, Lučić je tada bio najglasniji oponent Jadrolinije i, kako je on tvrdio, riječkog lobija sa Slavkom Linićem u pozadini.

Politički mehanizam kojim je Lučić došao u Ministarstvo gospodarstva nije poznat, ali je očito da je riječ o pacificiranju, možda upravo prema logici ‘prijatelje imaj blizu, a neprijatelje još bliže’. Zato se čini logičnim da je Lučić, kao nevoljenom djetetu, izmaknut čvrst državnotajnički stolac u Ministarstvu gospodarstva i uvaljen mu vruć krumpir – Središnji državni ured za e-Hrvatsku (SDUeH).

Naime, nakon što je Kovačić napravio popriličan uspjeh s Hitro.hr-om i još veći s Hitrorezom, koji je u javnosti ocijenjen kao ‘ipak se kreće’ zagriz u legislativni labirint, taj Ured sada nema više tako jakih aduta za medije.

Iako je, kao predsjednik Uprave prvoga nezavisnog i privatnoga linijskog brodara nekonvencionalno jurišao na bunker monopo-lizma, ljudi koji sada rade u SDUeH-u govore da je njegov stil – kabinetski način rada. U prijevodu, Lučić od imenovanja navodno nije sazvao nijedan kolegij svojih zamjenika i šefova triju odjela: onoga za racionalizaciju ulaganja u informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, za koordinaciju provedbe Programa e-Hrvatska i za međunarodnu suradnju.

Ni prvi Lučićev javni istup, govor na otvaranju WinDaysa, nije prošao slavno. Bilo je očito da je Lučić pokušao improvizirati, ali da se nemilo spleo s katastrofalnim posljedicama: nijedan medij nije prenio više od jedne njegove rečenice.

Starosjedioci u SDUeH-u Lučiću jako zamjeraju i to što sa zaposlenicima Ureda komunicira elektroničkom poštom isključivo preko svoje predstojnice Ureda Ivane Andrijašević, koju je za sobom doveo iz Ministarstva gospodarstva.

Stručnjaci za državnu upravu, pak, upozoravaju da Lučić doista ima u rukama vruć krumpir. Naime, upozoravaju oni, iako je država u sklopu projekta Hitro.hr načinila donedavno nezamislive iskorake, poput onoga da država sama obavlja nešto umjesto podnositelja molbe, državna uprava nije reformirana u smislu poboljšanja i uvođenja novih poslovnih procesa te zamjene starih, austro-ugarskih, ‘procesa proizvodnje’. Znalci su od početka upozoravali da SDUeH nema dovoljnu snagu da sabija robove birokratiziranim ministarstvima, ali su smatrali da Miroslav Kovačić ima tu snagu zbog svoje iznimne stranačke bliskosti sa Sanaderom. Kovačića sada nema, mnogi ga prizivaju natrag u Ured, ali tu je već Lučić. Pa iako je položaj državnog tajnika formacijski ispod ministarskog, zapne li EU da nam državna uprava nije dorasla Europi, premijer neće morati reći zbogom ni jednom ministru, nego državnom tajniku.