Hrvatske tvrtke reagiraju na krizu tek kad ostanu bez gotovog novca

Hrvatske tvrtke reagiraju na probleme tek kad im ponestane gotovine, a dok u Europi gotovo sve planiraju likvidnost, samo 15 posto domaćih tvrtki slijedi njihov primjer. Kao što je rekao Vladimir Preveden, izvršni direktor za Hrvatsku i Jugoslovensku Europu konzultantske kuće Roland Berger, na predstavljanju studije o ranom otkrivanju poslovne krize, nejasno je zašto tvrtke tako loše reagiraju.

• Svijest kompanija nije na razini onih u Srednjoistočnoj i Zapadnoj Europi. Drugi razlog ne vidim. Jednostavno je planirati likvidnost, a hrvatske su tvrtke u tome najlošije, ne zato što ne znaju, nego zato što to ne provode – objasnio je Preveden.

Naime, 26 posto hrvatskih tvrtki reagira samo na krizu likvidnosti; za usporedbu, u Zapadnoj Europi čak ih 97 posto djeluje čim uoči strateške probleme ili krizu uspjeha, a samo si tri posto dopusti da se problemi pretvore u krizu likvidnosti.

I dok ohrabruje rezultat da 33 posto domaćih tvrtki reagira čim uoči strateške probleme, zabrinjava da tvrtke presporo reagiraju. Gotovo polovini hrvatskih tvrtki, kaže Rupert Petry iz austrijskog uređa Roland Bergera, treba čak 18 mjeseci od uočavanja problema do njegova rješavanja. Ipak, čak je 88 posto domaćih kompanija navelo da je otkrilo rane znakove upozorenja, zbog čega Hrvatska ima najveću stopu implementacije u srednjoistočnoj regiji, no vrlo ih je malo posve uvelo instrumente poput strateškog planiranja i praćenja odstupanja te kontinuiranog praćenja likvidnosti.

Naime, samo 15 posto domaćih kompanija prepoznalo je važnost kontinuiranog planiranja likvidnosti, a toga je svjesno 67 posto čeških i polovina poljskih kompanija. Detaljna analiza odgovora hrvatskih kompanija pokazala je tako da su financijska izvješća najpopularniji instrument, što je, upozorava Petry, nedovoljno i može biti samo osnova za otkrivanje ranih znakova upozorenja. Kad je riječ o mjerama za reorganizaciju, hrvatske se tvrtke kao i one u Srednjoistočnoj Europi fokusiraju na rast prihoda i na nove poslovne segmente, a manje na smanjenje troškova, dok u Zapadnoj Europi vlada trend holističkog načina reorganizacije.

Rezultati su pokazali da je glavni razlog za reorganizaciju u hrvatskim tvrtkama usklađivanje organizacije i procesa te nekonkurentna troškovna struktura. S druge strane samo trećina anketiranih tvrtki navela da reorganizaciju provodi zbog strateškog usklađivanja, a u Zapadnoj je Europi ta brojka mnogo viša, 70 posto. Čak petina anketiranih tvrtki reorganizaciju provodi zbog pada prodaje, no, kaže Petry, tvrtke koje se na to odluče iz tog razloga, trebale su je provesti prije.

Čak 62 posto hrvatskih tvrtki reorganizaciju je provelo u posljednje tri godine, a smanjenje troškova osoblja mjera je koju pri reorganizaciji upotrebljavaju češće nego kompanije u regiji. Kao najvažnije činitelje upozorenja za reorganizaciju hrvatske tvrtke navode holistički pristup (76 posto), a zanimljivo je da je drugi na listi činitelja predanost menadžmenta, koji je važan za 71 posto tvrtki, no prema rezultatima studije 29 posto hrvatskih menadžera nije predano projektima koje vode.

Studija je pokazala i da su glavni budući izvor financiranja kompanija dodatni bankovni krediti, no s obzirom na to da će financijska kriza u regiji prouzročiti ograničeno odobravanje kredita, zabrinjava što kompanije nisu dovoljno usredotočene na vlastiti kapital i što 12 posto njih računa na subvencije, koje će nakon ulaska u EU znatno smanjiti. Neobično je i da čak 62 posto hrvatskih tvrtki smatra kako veća konkurencija nije problem, a ostale zemlje upravo jačanje konkurencije i globalizaciju navode kao najvažniji činitelj buduće reorganizacije.

I u Hrvatskoj i u regiji strateška udruživanja i rast na stranim tržištima nisu u fokusu većine, nego rast i širenje udjela na domaćem tržištu. Kao što je naglasio Petry, hrvatske tvrtke trebale bi educirati menadžere o sustavu ranog upozorenja i primijeniti ga u praksi, brže reagirati, početi predanost menadžmenta te uključiti sve dioničare u reorganizacijske projekte.

U Roland Bergerovoj studiji početkom godine sudjelovalo je 60 top-menadžera iz čeških, mađarskih, poljskih, njemačkih i austrijskih tvrtki, a ove je godine istraživanjem obuhvaćeno i 26 hrvatskih tvrtki. Anketa je obuhvatila 15 djelatnosti, a najviše sudionika bilo je iz sektora trgovine, proizvodnje hrane i pića te građevinarstva.