Koliko god se pričalo o prednostima uvođenja ISO certifikata u poslovanje, situacija u Hrvatskoj nije blistava. Goveore o tome i uspoređe sa susjednim državama: Mađarska je dosad izdala 17 tisuća, a Hrvatska tek 2.100 ISO certifikata. Još je po razniji podatak da je Češka samo u 2007. izdala 2.700 certifikata, što je više nego što ih je Hrvatska izdala u posljednjih 15 godina. Iznos su samo države bivše Jugoslavije, poput Srbije i Makedonije. Unatoč poražavajućim statistikama svakim danom pojavljuje se sve više igrača koji žele sudjelovati na tržištu.
Uz devet certifikacijskih kuća, od kojih šest ima odobrenje Hrvatske akreditacijske agencije, u Hrvatskoj danas postoji 300 školovanih menadžera kvalitete. Njima treba dodati i više od 100 konzultantskih tvrtki koje se bave savjetovanjem vezanim uz uvođenje ISO certifikata.
Nažalost, u posljednje vrijeme glavni motiv za uvođenje ISO standarda kod većine kupaca postaju javni natječaji. Također, mnogi kupci iz Europe uvjetuju posjedovanje tog certifikata, pa je tako jedini uvjet da uvođenje certifikata traje što kraće i da bude što jeftinije. U takvoj situaciji najbolje su se snašle certifikacijske kuće koje izdaju certifikate bez ozbiljne provjere koji na nadzor šalju nadzornike upitnih kvalifikacija – kaže Saša Karlovčan, direktor certifikacijske kuće DNV zadužen za tržišta Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Albanije, Grčke i Cipra. Dodaje da je glavni cilj takvih kuća klijentu uzeti novac bez usluge, pa se certifikacija svodi na prodavanje ‘šarenih papira’, a ne na stvarnu provjeru sustava upravljanja radi poboljšanja poslovanja i otkrivanja poslovnih rizika.
