Otkrivamo dosad nepoznat fenomen

Objašnjenje za poslovnu dominaciju kompanija koje kotiraju na burzi nad onima koje tamo nisu najvećim dijelom leži u njihovoj veličini. Visoke razine dobiti tvrtki na burzi u odnosu na prihode sigurno su povezane i s pritiskom dioničara, što je vidljivo i iz sve većeg broja kompanija koje isplaćuju dividende.

Lista 1000 najvećih tvrtki u Hrvatskoj, koju je Lider u suradnji s Finom objavio u prošlom broju, jedan je od dva javno dostupna izvora podataka o najuspješnijim hrvatskim kompanijama. Drugi su podaci koje objavljuje Zagrebačka burza za kompanije koje su izlistane u jednoj od nekoliko kotacija. Dok su u zemljama s razvijenim financijskim tržištima financijski izvještaji koje kompanije šalju burzama jedina i dovoljna osnova za sastavljanje rang-lista poduzeća, u Hrvatskoj većina kompanija kotira u kotaciji.

Javnih dioničkih društava (JDD) na Zagrebačkoj burzi zbog zakonske obveze. Tek se 14 kompanija odlučilo za najzahtjevnije (i dobrovoljno) Službeno tržište. Ostvare li se najave o ukidanju obvezne JDD kotacije, transparentnost će se znatno smanjiti iako ni sada nije naročito visoka. Naime, samo 138 kompanija s Liderove liste 1000 najvećih kotira na burzi. Od toga, 124 u JDD kotaciji, dok je svih 14 kompanija iz prve kotacije među tisuću najvećih. Preostale 862 kompanije ne kotiraju na burzi iako se s dionicama njih 29 trguje na slobodnom (Usporednom) tržištu Zagrebačke burze.

Nešto bolje rezultate neburzovni je dio najvećih kompanija ostvario u izvozu. Ukupno su njihovi izvozni prihodi lani iznosili 37,4 milijarde kuna, što je povećanje od oko pet milijardi kuna u odnosu na godinu ranije. Kompanije na burzi su izveze roba i usluga u vrijednosti 26,5 milijardi kuna, od čega 14 kompanija u prvoj kotaciji 9,8 milijardi kuna. Istodobno su kompanije koje kotiraju na burzi uveze proizvoda vrijednih 29,8 milijardi kuna, a ostatak najvećih kompanija u vrijednosti 64,2 milijarde kuna.

Najveći izvoznici među 138 najvećih kompanija s burze bili su Ina s izvozom vrijednim 6,9 milijardi kuna te brodogradilište Uljanik, čiji je izvoz bio vrijedan 1,3 milijarde kuna. Među najvećim neburzovnim tvrtkama najveći su izvoznici bili Pliva Hrvatska s izvozom vrijednim 1,7 milijardi kuna te tvornica obuće Boxmark, koja je u inozemstvu prodala proizvoda u vrijednosti 1,2 milijarde kuna.

Svaka sedma kompanija od tisuću najvećih kotira na burzi i to na prvi pogled nije pozitivna statistika. Međutim, situacija nije mnogo bolja ni u ostalim državama Srednje i Istočne Europe. Lanjska lista 500 najvećih kompanija Srednje Europe pokazala je da njih samo 47 kotira na burzi. Eventualnim ukidanjem JDD kotacije udjel velikih kompanija s dionicom izlistanom na Zagrebačkoj burzi naglo će pasti. Loša strana će biti nagli pad transparentnosti poslovanja jer će mnoge tvrtke prestati objavljivati kvartalne i godišnje izvještaje.

Burza je, međutim, ipak dobar test za veliku i uspješnu kompaniju: ona je mjesto susreta s investitorima, analitičarima i javnošću, pa predstavlja besplatan feedback i dodatni motiv za kontinuirano dobre rezultate. To je sigurno jedan od sastojaka recepta za uspješno funkcioniranje kompanija s burze u odnosu na kompanije koje na burzi ne kotiraju. Dobra strana ukidanja JDD-a bit će suočavanje sa stvarnošću da Hrvatskoj nedostaje kompanija velikih u regionalnim, a kamoli svjetskim razmjerima.

Mnoge kompanije koje sada kotiraju na burzi tamo se svojom veličinom i poslovanjem ne uklapa, ali isto tako, neke od 100 najvećih kompanija sigurno mogu, i u budućnosti vjerojatno i hoće, zadovoljiti uvjete za uspješnu javnu ponudu dionica.