Politička sekcija

Sva trojica predsjednika osjećala su se neugodno dok im je kardinal adresirao širenje podaničkog mentaliteta pod izgovorom eurozahtjeva.

Bill Gates (52) je otišao u mirovinu. Josip Manolić (88) najavljuje povratak na scenu. Mladi umirovljenik Bill Gates odlučio je svoju energiju, karizmu, inovativnost usredotočiti na globalni humanitarni rad da bi život postao bolji. Iza sebe ima referencije za tako veliku ambiciju – zovu ga još i Mr. Microsoft. Umirovljenik starije dobi, Josip Manolić nikad se nije bavio humanitarnim radom niti sad ima takvih nakaona. On bi se vratio u politiku, ondje gdje je višemane i bio posljednjih 70-ak godina. I nije bez biografskog kapitala: OZNA, UDBA, specijalist za obradu unutarnjeg neprijatelja, suosnivač HDZ-a… i nakon svega – neovisni demokrat. I sve bi to, doznasno ovih dana, umirovljenik Manolić bio ponovno spreman uložiti u unapređenje i boljitak SDP-a, najjače hrvatske oporbe stranke.

I sve to nije šala. To su naslovnice i vijesti ozbiljnih dnevnika, koje prati primjetno povratnička kampanja. Upravo je tih dana umirovljenik Manolić za svoje zasluge ovjenčan lentom s Veleredom Danice na ozbiljome mjestu kao što je Pantovčak. Nakon toga je svečano i stočki sjedio s cijelim državnim vrhom na onoj počasnoj pozornici nasred praznog Jelačić placa, na priredbi koja je trebala biti središnja proslava Dana državnosti. Naš Champs Elysées, samo bez ljudi.

Dakle, umirovljenik Manolić pokazao je i fizičku spremnost za novu političku misiju: da zajedno sa su radnicima osvježi Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. I dakako, da u njoj pripremi mjesto za svog višemane stalnog političkog suputnika Stipu Mesića nakon isteka predsjedničkog mandata. Socijaldemokratske su stranke po ‘defaultu’ okrenute mladoj, liberalnijoj, uvjetno rečeno lijevo orijentiranoj populaciji. A to u pravilu podrazumijeva i mlade vodstvo. Osim toga, uz hrvatski SDP dugo se vezalo naslijeđe komunističke partije, i već se 18 godina nastoji osloboditi takve percepcije. Upravo je zato prije godinu dana novoizabrani šef SDP-a Zoran Milanović kao novo lice gotovo preko noći postao najpopularniji političar u zemlji. Bilo je dovoljno da se pojavi. I upravo su tako birači signalizirali koliko žele nekoga novog u politici, koliko su zasićeni ambicioznim umirovljenicima starije dobi i njihovom neodemokratskom retorikom. No čini se da su naša politička i medijska scena otporne na te pučke signale. Naime, osim nevjerice i blagog šoka u SDP-u, na koji se to neposredno odnosi, najava velikog povratka umirovljenika Manolića nikomu se nije učinila neobičnom, anakronom. Nitko nije pomislio da je to samo šala. Kao da se domaća politička i medijska scena vraćaju unatrag.

Predsjednik je najviše istupao posljednjih dana, pa je možda i zato ostavio za sobom najviše retroprimjera. Spočitnuo je visokim političkim dužnosnicima što su liječničku pomoć od neizlječivih bolesti potražili u inozemstvu, i to toliko ružno da bi mu mogli pozavijedjeti i grublji oratori iz zrelog komunizma. Svejedno je pritom je li mislio samo na Andriju Hebranga ili i na Ivicu Račana, ili se još prisjetio Franje Tudmana i Gojka Šuška. Objasnio je puku da je euroskepticizam u porastu zato što su se elementi skloni izolacionizmu obogatili na temelju tog izolacionizma. Je li to onaj neprijatelj koji ne spava? Samo što je nekoć bio zapadni agent, a sad je izolacionistički element. U povodu Dana državnosti, na svečanoj sjednici Vlade predsjednik države održao je takav govor kao da oko njega sjedi 15 kloniranih Ante Pavelića.

Nešto ranije vjerojatno su se sva trojica predsjednika, Vlade, države i Sabora, osjećala neugodno dok im je kardinal Bozanić izravno adresirao širenje podaničkog mentaliteta pod izgovorom europskih zahtjeva. Ali kad su mu već sjeli u prvi red, kad im je rekao ono što su svi čuli, premijer Sanader ne bi smio odgovoriti da kardinal to nije njima rekao ako želi pokazati minimum poštovanja prema javnosti i njezinu sluhi.

A uza sve to vidim: intelektualci se potajno spremaju osmisli tajnu inicijativu kojom bi utjecali na unutarnje odnose u SDP-u. Dakle, bavili bi se politikom. A ne bi ušli u stranku. Niti bi ju sami osnovali. U takvu ozračju veliki politički povratak umirovljenika Manolića i nije toliko neobičan. Već su nam ozračje i postupci umirovljenika Gatesa sve dalji i čudniji.