Savjetnik

Prema naputku Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, ako je u građevinskoj dozvoli riječ o stambenoj namjeni, nikakva poslovna djelatnost, pa ni turizam, ne dolazi u obzir.

I ako ova Vlada ima drugi mandat s gotovo istim ministarstvima i ministrima, očito je da ni nakon pet godina suradnja i informiranost još nisu na razini da jedno ministarstvo zna što radi drugo. Tako je nedavno podigla veliku buku zabrana unošenja hrane i pića iz država EU u našu zemlju jer se pokazalo da ministarstvo u čijoj je nadležnosti turizam nije ni znalo za pripremu i donošenje pravilnika o tome koji je donijelo Ministarstvo poljoprivrede. Prema, nažalost, već uobičajenom scenariju i receptu, nakon više ili manje formalnih prosvjeda iz EU (u koji državljan RH već dugo te iste stvari ne mogu unositi i nitko od toga ne pravi problem) pravilnik nije zaživio. Drugi, još aktuelan, primjer odluke koja će također nanijeti štetu turizmu zacijelo neće biti brzo promijenjen jer neće biti pritiska iz EU.

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je potkraj prošle godine (5. studenoga) donijelo naputak kojim objašnjava pravila pri izdavanju rješenja za obavljanje djelatnosti. Njegova je posljedica da se u svim nadležnim uredima koji kategoriziraju objekte u turizmu nagomilalo mnogo slučajeva onih koji kategorizaciju traže, a ne mogu je dobiti, što znači i da ne mogu, bar ne legalno, raditi. Država se tako svojom voljom odriče dosta novca i na neki način mnoge upućuje na to da im jedini izaz bude rad na crno. Pri tome nije riječ o nelegalno sagrađenim objektima kojima od inspekcije prijeti rušenje, nego o uredno sagrađenim zgradama s urednim građevnim dozvolama, često čak i s uporabnima.

U aktualnom primjeru stranac je na našem otoku 2005. kupio stan u stambenoj novogradnji s urednom građevnom i uporabnom dozvolom za stambeni objekt, zatražio kategorizaciju i počeo se baviti turizmom. Zadovoljan i lokacijom i stanom i poslom, kod istog je investitora 2007. kupio stan u susjednoj zgradi, također sagrađenoj kao stambenoj i s pribavljenom građevnom i uporabnom dozvolom. Kad je zatražio kategorizaciju, želeći već ovih dana stan ponuditi kao dio turističke ponude, odbijen je pozivom na Naputak.

Drugi je primjer još radikalniji. Osoba je zatražila i dobila subvencionirani kredit da bi se bavila turizmom i tim je novcem (uz pomoć tvrtke čiji je osnivač) sagradila zgradu s 11 stanova. Građevna je dozvola glasila na stambenu zgradu, koja je etažirana i cijela opterećena hipotekom kao osiguranjem za milijunski kredit. Nakon dobivanja uporabne dozvole zatražena je kategorizacija, koja je odbijena pozivanjem na Naputak.

Ključna je stvar prema Naputku namjena određena u građevnoj dozvoli, koja proizlazi iz planskih dokumenata. A to se tumači tako da, ako je riječ o stambenoj namjeni, nikakva poslovna djelatnost, pa ni turizam, ne dolazi u obzir. Katkad će se stambenu zgradu moći prenamijeniti i pretvoriti u stambeno-poslovnu, ali ne uvijek. U prvom navedenom primjeru baviti turizmom na svoju i opću korist, bude prisiljen prodati zgradu, odnosno stanove u njoj.

Pravni temelj za donošenje Naputka nedvojbeno postoji, no to ipak ne znači da se njime pogodilo. Naime, uopće nije jasno koga se štiti time da se osobama iz naših primjera, a stotine je takvih zahtjeva u cijeloj Hrvatskoj koji se zbog Naputka ne mogu odobriti, ne dopušta kategorizacija, pa time ni tip bavljenja turizmom koji je sigurno i kvalitetniji od usputnog i sporednog bavljenja, tipičnog za ‘paušalce’. Nije jasno zašto se pravi razlika na štetu pravnih osoba i zašto se (je li to možda pravi razlog?) prilično onemogućava strance. Lako se složiti s tezom da je u Hrvatskoj mnogo stranaca izbjeglo hrvatska ograničenja kad je riječ o stjecanju prava vlasništva nad nekretninama (u pravilu osnivanjem domaće pravne osobe), ali ta je situacija već nastala i nema nikakve svrhe te strance sada ‘kažnjavati’, posebno i stoga što ćemo i te propise morati uskladiti sa zakonodavstvom EU, odnosno dopustiti strancima vlasništvo nad nekretninama.

Nije jasno ni komu treba situacija u kojoj će se, očito, mnogi pogodeni Naputkom snalaziti tako da će iskoristiti mogućnosti obavljanja domaće radnosti i sporednog zanimanja (tzv. paušalci) ili će raditi na crno iako su mnogo uložili u potpuno legalne objekte uzdajući se u stanje i praksu koji su trajali godinama, a nitko ih nije na odgovarajući način pravodobno upozorio. Nije jasno komu može biti u interesu određeni se boravišne pristojbe, brojnih radnih mjesta, poreznih i drugih davanja… Kome odgovara da postoje kategorizirane zgrade i njihovi dijelovi i druge do njih i između njih koje se ne dopušta kategorizirati? Naravno da se ne zalažemo za preispitivanje provedene kategorizacije i da poštujemo stečena prava, ali lako je zamisliti takvu, potpuno nelogičnu i neživotnu situaciju.

Kao i obično, svi su pomalo krivi. Turistički djelatnici i zaposlenici jer ih je Naputak zatekao iako je donesen prije više od šest mjeseci, a nisu pravodobno reagirali; oni koji su Naputak pripremali, a nisu sagledali sve njegove negativne dosege; svi mi zajedno jer smo skloniji naknadno pameti nego pravodobnim poticajima, prijedlozima i analizama. Nažalost, poznavajući praksu, jedina je mogućnost povlačenja (makar i privremenoga) Naputka politički pritisak iz inozemstva, koji će se izvršiti samo ako Naputak ugrozi više stranaca. Ne dogodi li se to (a možda je već i sada prekasno, sezona je već počela), izravna i neizravna šteta zasigurno će biti velika.

Šteta bi se mogla bar smanjiti tako da se Naputak dopuni na način da se ne odnosi na one koji su investirali u određenom razdoblju prije Naputka ili da se možda Naputak počne primjenjivati tek od određenog trenutka. Pri tome želimo posebno naglasiti da se ni slučajno ne zalažemo za bespravne graditelje, nego samo za one koji su svoje zgrade legalno gradili i sagradili, pribavili sve potrebne dozvole i odlučili se baviti turizmom na svoju i opću korist. Ako se ne napravi ništa, izvršit će se veliki pritisak na procjenu vrijednosti planova u funkciji prenamjene objekata, a to će samo po sebi dodatno opteretiti stanje koje je tek poslije mnogo godina bar donekle sređeno.