Home / Financije / Zašto ću ipak pričekati s kupnjom vrlo povoljne Atlantske plovidbe…

Zašto ću ipak pričekati s kupnjom vrlo povoljne Atlantske plovidbe…

Novajlije i vlasnici samo nekoliko komada ATPL-a vjerojatno se broje u tisućama. Ljudi bi mogli prodavati zbog godišnjih. A globalna financijska kriza trajat će, izgleda, do ljeta iduće godine…

Atlantska plovidba je stvarno jeftina dionica. Ljubeznošću mog imenjaka Tome Helmana i suradnika fundamente, mnoštvo korisnih podataka svi možemo vidjeti na MojeDionice.com, pa sam i ja to učinio. Tamo sam pronašao i članak o Atlantskoj, kojem je jedina zamjera to da nije potpisan imenom i prezimenom, nego pseudonimom Jumbo.

Fundamenti su sjajni, vozarine rastu, kao i narudžbe za nove brodove. U 2008. godini 405, pa godinu za godinom još 718 i 921. Atlantska je nedavno prodala stari brod, a od trećeg kvartala ove do trećeg kvartala 2009. preuzet će pet novih. Dakle, posla ima.

Bilo je vrijeme da se javim Shogunu, zvijezdi foruma. Rijetkom forumašu koji ne lupeta gluposti. A ti što pišu mudrosti uglavnom prihvate i poziv na e-pivo ili pivo uživo. Ime mu je Marko, nisam smatrao važnim pitati ga što je radio prije nego što je dao otkaz i počeo živjeti isključivo od investiranja. Eh, tri sata sa Shogunom, a samo 3.600 znakova za kolumnu… No, nakon razgovora s Markom, prema mome skromnome sudu ekspertom za Atlantsku i brodare općenito, svjestan da će se možda pokajati, ipak sam odlučio još pričekati s kupnjom ATPL-a. Nisam pitao što će on činiti.

Sve u redu… Cijena čelika raste, a prema tome se može zaključiti da će i dalje rasti gospodarstva Kine i Indije. Kako sada stvari stojte, Atlantska će ove godine zaraditi 500, 600 kuna za dionicu, a i iduća bi godina trebala biti dobra. Deset najvećih dioničara drži 50,72 posto, a predvodi ih Hrvatski fond za privatizaciju s 10,04 posto. Atlantska plovidba mogla bi biti prva hrvatska kompanija iz američkih filmova. Ono, masa malih dioničara kontrolira rad uprave, a na skupštini u nekakvoj košarkaškoj dvorani izglasava dividendo.

No, od 7.586 dioničara (podatak s MojeDionice.com) novajlije se — ups! — broje u tisućama. Na svojoj koži sam iskusio, a bogami i dalje osjećam kako je biti u modernim dionicama. Izuzmerno li deset najvećih dioničara, ispada da 7.576 preostalih u rukama ima prosječno osamdesetak dionica. Nisam otišao u SDA i platio 500 kuna kako bih provjerio koliko ih ima četiri, pet komada, ali ne bih se iznenadio da je riječ o nekoliko tisuća ljudi. Dovoljno je da se veliki igrači na koji dan, a možda i na samo koji sat povuku s kupnje i eto nevolje. Dalje, prošao je drugi kvartal, fondovi sve do kraja trećega nemaju potrebe šminkati rezultate. Potom su tu i godišnji odmori, zbog kojih bi i veliki i mali mogli prodavati pokoju dioničicu, da im se nade na moru.

A onda još i globalna financijska kriza kojoj se ne vidi kraj. To jest, jedva da se nazire sredinom iduće godine. Grozno. Američka Vlada se zbog te muke ponaša kao Tito od kraja rata do sredine sedamdesetih. Ameri prodaju banke ispod cijene svojima da ih ne bi kupili Kinezi i Arabi. Ne dopuštaju konkurenciji da se uključi u utakmicu pod smiješnim izlikama. Onda Barclay’s puni rupu duboku 4,5 milijarde funta, pa tri dana nakon nalaza kupaca kaže da će im možda trebati još devet milijardi! Prevedeno na ‘američki’, ukupno 27 do 28 milijardi dolara.

Već vidim kolege s Bloomberga i CNBC-a kako, kao da prenose utakmicu, urlaju u mikrofon: ‘Novi dramatični pad ključnih globalnih indeksa! Investitori su u panici! Dionice te i te banke pale 80 posto! Novi blue chip pred bankrotom!’ I tako dalje, i tako dalje…

Nema ništa gorega od svijesti da je dionica vrlo jeftina, a osnovano je bojati se da će joj cijena padati. Neka bude po knjizi. Želiš li biti bogat, ponašaj se kao bogati. Nije da ću čekati vijest da je predsjednik uprave banke kupio dionica koliko je nedavno prodao na povijesnom maksimumu. A možda bi mi bilo najpametnije baš to, čekati da čovjek tog ranga kupi koliko je prodao…