Nova splitska poduzetnička zvijezda zove se Josip Komar. Mladi, za širu javnost potpuno nepoznati, vlasnik također anonimne tvrtke Fonem iz potpune je diskrecije izronio prošlog tjedna, kad se medijima raširila vijest odslanja sa sjednice Poglavarstva Grada Zagreba – grupa Fonem će uz Ljubljansku aveniju graditi najveći neboder u Hrvatskoj. Glamurozno zdanje od čak 50 katova s helidromom na vrhu trebalo bi niknuti na maloj parceli od samo 5.600 četvornih metara u zapadnom dijelu grada, uz City Center One. Poglavarstvo je utvrdilo program prema kojem će se raspisati natječaj, što će definirati izgled poslovno-hotelskog nebodera koji će prema prvom procjenama tražiti ulaganje od najmanje 100 milijuna eura.
Komar, koji nije pretjerano sklon eksponiranju u javnosti i bučnom najavljuvanju poslovnog širenja, tvrdi da će gradnja sigurno početi iduće godine. Otkup zemljišta i sve predradnje obavljeni su, a riješena je i suradnja s bankom koja će pratiti cijeli posao. Ideja je da do 39. kata bude ekskluzivni hotel, a iznad toga luksuzni i vrlo atraktivni uredi. Inspiracijom je Komar pronašao u Dubaju, vidjevši glasovit Alhamra Tower.
Dok su zbunjeni novinari tek počinjali potragu za podacima o nepoznatom investitoru, stiglo je novo iznenađenje – osim zagrebačke investicije Fonem je već sve pripremio za jesenski početak gradnje luksuznog obiteljskog hotela iznad prestižne splitske plaže Bačvica. Od bivših vlasnika otkupljeno je zemljište i derutni objekti, a s Gradom Splitom odrađena je sva pravna procedura za gradnju prvog hotela u posljednjih osamdesetak godina na tom iznimno atraktivnom području. Ulaganje će biti ‘teško’ 12 milijuna eura.
Ni to nije sve. Mladahni poduzetnik najavljuje još niz projekata u Splitu koji su u završnoj pripremnoj fazi, o kojima, prema svom poslovnom načelu, ne želi javno govoriti dok ne dospiju u fazu realizacije.
Tko je Josip Komar, vlasnik i direktor tvrtke koja planira tako velike investicije? U Splitu, u kojem se tradicionalno zna sve o svakome, osobito o onima koji se bave javnom djelatnošću, nije lako dobiti pravi odgovor na to pitanje. Mnogi poslovni ljudi lakonski će odmahnuti rukom i reći da je, vjerojatno, riječ o običnom manekenu koji se eksponira u ime jake poslovne institucije ili skupine, drugi će reći da je sve to spekulantska priča u kojoj će se preprodajom prava gradnje zaraditi novac. Malo će tko pohvaliti prodornost i sposobnost mladog čovjeka čiji je formalni status student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Neki koji su ušli u poslovne razgovore s Komarom opisuju ga kao nadobudnog i pomalo bahatog mladića. U njemu nisu osjetili poslovni potencijal niti je ostavio dojam pouzdane osobe s kojom bi se moglo ući u zahtjevne projekte. Je li u pitanju samo zavist prema konkurentu koji dozvodi ili objektivna procjena, teško je reći.
No ima i onih koji misle drukčije. Jedan od rijetkih koji će bez zadrške reći da je Josip Komar na njega ostavio pozitivan dojam jest Dragan Lazukić, direktor Orco grupe. – Svidio mi se taj mladić, njegov način razmišljanja, ideje, prodornost i odlučnost da stvari izgura do kraja – kaže Lazukić i potvrđuje da su više puta razgovarali o zanimljivim projektima. – Mi nismo ni zalede ni partneri Josipu Komaru. Zbog poznatih problema malo smo, privremeno, povukli ručnu u vezi s novim investicijama u Hrvatskoj, ali to ne znači da se jednom, u budućnosti, ne može uspostaviti i partnerski odnos s tim mladim poduzetnikom u nama zanimljivom poslu – kaže Lazukić.
Moćna Orco grupa i mali Fonem ipak su sklopili jedan posao. Na istoj je adresi i u zajedničkom poslovnom prostoru u zgradi na istočnom ulazu u Split. Fonem je od Orca u podnajam uzelo uredan i prozračan sobičak ‘tri sa tri’ sa staklenim prozirnim vratima, dva radna stola, ormarima i prozorom s kojeg pogled puca na obližnje čempresne splitskoga groblja Lovrinca. Obrnuta simbolika, upravo ondje gdje skončavaju životne ambicije, stvara se temelj za sjajnu budućnost.
Mali je ured za Fonem korak više jer je tvrtka dotad imala sjedište u obiteljskoj kući, u ambijentu neprimjerenom za ozbiljnije poslove. No to je bio logičan početak za poduzetnog sina prosvjetnog radnika Ive Komara, koji nije raspolagao većim kapitalom kojim bi lakše pogurao sinove velike ambicije da se dokaže u biznisu.
A u taj se svijet Josipu doista žurilo. Kao srednjoškolac honorarno je radio na jednoj od alternativnih radijskih postaja u Splitu. S nepunih dvadeset godina odlučio se okušati u poduzetništvu, pa je osnovao tvrtku i počeo ugovarati koncerte u splitskim diskotekama. Uspio je organizirati i doček Nove godine s Oliverom, na što je, kažu oni koji ga bolje poznaju, osobito ponosan.