Pod kojim uvjetima posluju tvrtke bez zaposlenih

Nema prepreka u našim propisima za poslovanje tvrtke bez zaposlenih, pa i kad zarađuje milijune. Valja samo voditi računa o tome da joj poslove obavlja član uprave kojeg inspektor ne mogu kazniti zato što nema ugovor o radu.

Poduzeća bez zaposlenih čine više od četvrtine hrvatskih poduzetnika mjereno brojem pravnih osoba, pa se prirodnim nameće pitanje je li prema važećim propisima u Hrvatskoj dopušteno da trgovačko društvo obavlja djelatnost bez zaposlenih. Činjenica je da prema našim propisima nije zabranjeno obavljati registriranu djelatnost trgovačkog društva bez zaposlenih radnika, osim ako posebni propis koji uređuje uvjete poslovanja u određenoj djelatnosti ili grupaciji ne propisuje obvezu zapošljavanja radnika.

Zakon o trgovačkim društvima ni za jedan pravni oblik ne određuje obvezu zapošljavanja radnika kao uvjet obavljanja registrirane djelatnosti. Takav uvjet je određen u nekim posebnim propisima. Tako se, primjerice, u Zakonu o bancama izričitom određuje da član uprave banke mora biti u radnom odnosu u banci. Novi podzakonski propis Zakona o građenju koji uređuje uvjete za obavljanje građevinske djelatnosti uvjetuje pribavljanje odobrenja za rad od strane nadležnog državnog tijela, ispunjavanjem uvjeta kojima se dokazuje sposobnost za obavljanje građevinske djelatnosti, a ta sposobnost, između ostalih propisanih uvjeta, uključuje i dokaz da poduzetnik zapošljava određeni broj radnika.

No, ako za određenu djelatnost nema posebnog propisa ili posebni propis ne određuje obvezu zapošljavanja radnika, trgovačko društvo može obavljati isporuke dobara i usluga, izdavati fakture, stjecati prihode i ostvarivati dobit bez zaposlenih radnika. Samo je u jednom kratkom razdoblju u drugoj polovini devedesetih godina bila na snazi odredba Zakona o trgovačkim društvima koja je obvezivala da barem jedan član uprave trgovačkog društva mora biti zaposlen u društvu. Ustavni sud je u relativno kratkom razdoblju tu odredbu ukinuo.

Praksa pokazuje da u trgovačkim društvima bez zaposlenih poslove obavljaju članovi uprave koji tu dužnost obavljaju bez zasnovanoga radnog odnosa, članovi društva ili druge fizičke osobe angažirane na temelju ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora. Upitno je u kojoj je mjeri takva praksa zakonita i koji se poslovi za trgovačko društvo mogu izvršavati na temelju ugovora kojima se ne zasniva radni odnos.

Naime, Zakon o radu obvezuje da u svim slučajevima kad fizička osoba za poslodavca obavlja poslove koji imaju obilježje radnog odnosa, poslodavac i radnik moraju sklopliti pisani ugovor o radu (poslodavac je pravna osoba, dakle trgovačko društvo). Štoviše, Zakon o radu sadrži i odredbu prema kojoj se u slučaju kad ugovor o radu nije sklopljen, a iz naravi i vrste posla proizlazi da je riječ o poslovima za koje je trebalo zasnovati radni odnos, smatra da su stranke sklopile ugovor o radu i zasnovale radni odnos, čak i kad su sklopile neki drugi ugovor, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Pojedinačni slučajevi kontrola Državnog inspektorata pokazuju da i za člana društva (vlasnika) vrijede te odredbe Zakona o radu, što znači da bi se morao zaposlititi ako u svom društvu obavlja poslove za.

Prema podacima iz godišnjih financijskih izvještaja koje su trgovačka društava za 2007. dostavila u registar koji vodi Financijska agencija, od ukupno 83.532 poduzetnika u Hrvatskoj, njih 23.305 posluje bez zaposlenih. U odnosu na ukupni broj, oni čine 28 posto svih registriranih trgovačkih društava. Od 23.305 društava bez zaposlenih, njih 4.234 nema za prošlu godinu iskazanog prihoda, ali je preostali 19.071 ostvario značajan prihod, bez i jednog radnika u radnom odnosu. Promatrano prema djelatnostima, najviše ih je u grupaciji poslovanja nekretninama, čak 7.179, zatim u trgovini – 5.108 trgovačkih društava. U prerađivačkoj industriji ima 1.821 poduzeće bez radnika, a u djelatnosti graditeljstva je 1.590 trgovačkih društava bez i jednog radnika.

Sistematizirani podaci iz registra godišnjih financijskih izvještaja pokazuju da trgovačka društva bez zaposlenih u Hrvatskoj ostvaruju nemale iznose prihoda i dobiti. Primjerice, poduzetnici bez zaposlenih registrirani za djelatnost poslovanja nekretninama u 2007. godini ostvarili su 4,8 milijardi prometa, a u djelatnosti trgovine 2,3 milijarde prometa. I društva bez zaposlenih moraju za ostvarivanje prihoda i dobiti angažirati određena sredstava i rad.

U poreznim propisima nema preciznih odredbi o dopustivosti rashoda koji su povezani s korištenjem dugotrajne i kratkotrajne imovine društva, za čiju uporabu je nužan rad i prisustvo fizičkih osoba. Primjerice, nema zapreke da trgovačko društvo bez i jednog radnika ima nekoliko osobnih automobila u dugotrajnoj imovini i da u poslovnim knjigama evidentira rashode za amortizaciju, gorivo, osiguranje, servisiranje i održavanje osobnog automobila. S obzirom na to da se osobni automobil koristi za obavljanje djelatnosti, svi su rashodi priznati u visini 70%. Kad je riječ o teretnom vozilu, svi su rashodi povezani s korištenjem teretnog vozila porezno priznati u 100% iznosu.

Dakle, trgovačko društvo može bez ikakvih ograničenja koristiti osobni automobil ili teretno vozilo, za čije upravljanje je nužan rad neke fizičke osobe, čak i kad ta osoba nije zaposlenik društva. No, ako ta ista osoba za potrebe trgovačkog društva putuje avionom, vlakom ili privatnim osobnim automobilom, porezni propis određuje da je riječ o oporezivom primitku fizičke osobe koji podliježe propisanim javnim davanjima. Teško je pronaći opravdane argumente za takvo razlikovanje u poreznom određenju rashoda trgovačkih društava bez zaposlenih. Sličan su problemi telefonii, mobiteli, osobna računala i dr.

Da zaključim, iako važeći propisi ne sadrže izričite odredbe o obvezi zapošljavanja radnika kao uvjeta poslovanja trgovačkog društva, nadležne inspeksijske službe mogu iz prirode poslova koji se obavljaju utvrditi je li riječ o poslovima za koje treba zasnovati radni odnos ili je angažman fizičkih osoba mogao biti realiziran na temelju nekoga drugog pravnog odnosa između trgovačkog društva i fizičke osobe.

Kad je riječ o članu uprave koji zastupa trgovačko društvo, sklapa poslove u ime i za račun društva, on taj posao ne mora obavljati u radnom odnosu. No, ako u društvu u kojem je član uprave nije zaposlen, a ni prema kojoj drugoj osnovi nije mirovinski i zdravstveno osiguran, tada se obvezno mora osigurati. Riječ je o osiguranju prema osnovi funkcije člana uprave, a ne temeljem radnog odnosa. Ako je član uprave mirovinski i zdravstveno osiguran prema nekoj drugoj osnovi, primjerice ako je negdje drugdje zaposlen, tada se ne mora osigurati kao član uprave trgovačkog društva.

Sve ostale fizičke osobe koje obavljaju bilo kakve poslove za društvo, a riječ je o poslovima s obilježjima radnog odnosa, moraju biti zaposlene i moraju biti prema osnovi radnog odnosa prijavljene nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. U slučaju ako inspektor rada u kontroli poslovanja zatekne fizičku osobu da obavlja djelatnost u trgovačkom društvu bez valjanog ugovora i bez prijave nadležnim tijelima socijalnog osiguranja, može pokrenuti prekršajni postupak protiv poslodavca pravne osobe. Za taj su prekršaj zaprijeđene višoke novčane kazne, čak do 100.000 kn. Dodatno, inspektor rada može na rok od 30 dana zabraniti poslovanje i zapečatiti poslovne prostore u nadziranom objektu ili nadziranom poslovnom prostoru.

Kad je riječ o osnovici za određivanje poreza na dobit, propisi obvezuju svakog poduzetnika da u prihode od poslovanja uključi sve novčane prihode i druge raspolažive koristi ostvarene obavljanjem gospodarske djelatnosti. U rashode poslovanja priznaju se rashodi koji su povezani s ostvarivanjem prihoda, sadašnjih ili budućih. Osim toga općeg zahtjeva o nužnoj povezanosti prihoda i rashoda, porezni propisi sadrže vrlo malo izričitih ograničenja za trgovačka društva bez zaposlenih. Jedno do njih je odredba čl. 13. Pravilnika o porezu o dohodak koja onemogućava da se u trgovačkim društvima bez zaposlenih neoporezivo nadoknađuju troškovi službenih putovanja.

Naiđe, prema propisima o porezu na dohodak, trgovačko društvo može neoporezivo nadoknađivati troškove prijevoza, smještaja na službenom putovanju i dnevnici samo osobi koja je u radnom odnosu u tom društvu. Ako se takvi troškovi nadoknađuju fizičkoj osobi koja nije u radnom odnosu kod isplatitelja, riječ je o oporezivom primitku fizičke osobe. Način oporezivanja takvog primitka ovisi o tome u kakvom su pravnom odnosu trgovačko društvo i fizička osoba kojoj se isplaćuju spomenuti primici. Ako je riječ o članu uprave koji nije u radnom odnosu, vjerojatno će takav primitak biti oporezovan kao drugi dohodak, što znači da podliježe plaćanju doprinosa za obvezna osiguranja i poreza na dohodak po stopi od 25%.