Permanentna je izborna kampanja i sjajna kamuflaža. Njome se lijepo prikriva nedostatak sadržaja i odgovora. Zato, samo birajte!
Svaki tjedan imamo bar jednoga novoga kandidata za predsjednika države, novoga kandidata za gradonačelnika Zagreba i nekoliko međusobnih obračuna, nerijetko i osobno obojenih.
Nije lako danas upravljati onim starim, nikada komunističkim, državama EU. A nije jednostavno ni voditi tu djelomičnu europsku nadvladu Europsku komisiju. Seljaci dolaze u Bruxelles traktorima, ribari prijete da će uništiti svoju flotu… Izgledan je znatno veći bunt otprilike u rujnu. Šefovi vlada u europskim državama ili namjesnici u EK-u već danas moraju smišljati neke odgovore. Može li se smanjiti razliku u cijeni naftne između bušotine i benzinske crpke? Otežava li zajednička europska ekonomska politika u takvim kriznim uvjetima položaj nekih država, primjerice Francuske ili Belgije, više nego nekih drugih? Jesu li izabranici naroda i namjesnici institucija osmisli alternativu?
A kod nas? Ta su pitanja izvan žarišta javnog interesa. Jer odgovori su za naše izabranike klasično jednostavni: mi ne možemo utjecati na svjetsku krizu. A kad uđemo u EU, onda će netko u Bruxellesu pripremati odgovore na to i na druga pitanja. Dotad, samo malo strpljenja. Kod nas je u žarištu interesa: na koga je osobito mislio Radimir Čačić kad je rekao da HSLS ne bi ni štapom taknuo? Je li prije mislio na Đurđu A.? Ili je više mislio na Ivana Č.? Ili je generalno ljut jer mu se raspada koalicija na lokalnim razinama, što je korak dalje u političku marginalizaciju i njega i HNS-a?
Informirate li se iz naših medija, dobit ćete dojam da su izbori pred vratima, a ne pola godine iza nas. Jer, gotovo su cijeli javni prostor zauzeli politička kombinatorika i međusobni politički obračuni. Razlozi su višestruki: odmah nakon izbora uistinu je otvorena bitka za nove odnose na domaćoj političkoj sceni. Irrelevantno je čak tko je prvi počeo. Je li to bio predsjednik Mesić, koji želi nakon odlaska s funkcije osigurati mjesto za sebe i za svoje ljude u politici i državnoj upravi? Ili je to bio premijer Sanader, koji želi provesti novu konfiguraciju političke scene na svim razinama: s dominantnim HDZ-om, pouzdanim koaličkim partnerom HSS-om, uz HSLS na svojoj strani, nasuprot što slabijem SDP-u i sasvim oslabljenom HNS-u? No igra se baš svima svidjela i svi su u njoj našli svoj interes. Zato svaki tjedan u političkoj javnosti imamo bar jednoga novoga kandidata za predsjednika države, novoga kandidata za gradonačelnika Zagreba i nekoliko međusobnih obračuna, nerijetko i osobno obojenih. Tom dinamikom uskoro bismo mogli imati više predsjedničkih ‘kandidata’ negoli stanovnika. No jeste li kod bilo kojeg političkog aktera primijetili želju da se to prekine? Naravno da niste. Jer to je tako lagodna pozicija. Svi mogu nešto reći, a na bitna pitanja nitko ne mora odgovoriti.
