Home / Biznis i politika / 10 prijetnji ekonomiji i biznisu

10 prijetnji ekonomiji i biznisu

Lider je sastavio listu 10 ‘vrucih krumpira’ koji čekaju Vladu i biznis ove jeseni. Počne li ozbiljno rješavanje barem dijela te liste, daljnji ekonomski pad mogao bi biti ublažen i stvorenii uvjeti za postupni oporavak na zdravim osnovama. Vlada se zasad, međutim, bavi uvođenjem novih ograničenja biznisu. Bojim se da su stvari izmakle kontroli – rekao je Guste Santini, ugledni ekonomist i urednik časopisa Ekonomija/Economics, na pitanje kakav razvoj ekonomskih pokazatelja očekuje do kraja godine i mnogi se analitičari i velik dio javnosti slažu s takvom tezom.

Zaista se teško othrvati osjećaju da je istodobno kulminiralo ili je blizu te točke nekoliko ozbiljnih problema, da je sljedećih nekoliko mjeseci prijelomno za gospodarstvo, a da se poduzima malo ili ništa. Inflacija je dosegla skoro osam posto na godišnjoj razini, vanjski dug skoro 90 posto bruto domaćeg proizvoda, a dionički indeks Crobex od siječnja je pao 30 posto. Lider je odabrao još sedam takvih izazova gospodarskoj politici i sastavio listu 10 ‘vrucih krumpira’ koji čekaju Vladu i biznis ove jeseni. Počne li ozbiljno rješavanje dijela te liste, daljnji ekonomski pad mogao bi barem biti ublažen i stvorenii uvjeti za postupni oporavak na zdravim osnovama.

Jedan od najvećih izazova je inflacija, koja nije jednostavno preslikani rast cijena nafte i hrane na svjetskom tržištu. – Cijene nafte i poljoprivrednih proizvoda samo su alibi, a ne odgovor na pitanje hrvatske inflacije – smatra Santini. U svojoj analizi inflacije na stranici rifin.com Santini dovodi u pitanje ispravnost indeksa potrošačkih cijena, koji pokazuje inflaciju nižu od osam posto, dok cijene na tržištu pokazuju povećanja od 15 do 50-ak posto. U prvom slučaju valjalo bi identificirati razlike između naše potrošnje i potrošnje u, recimo EU, u inozemstvu. U drugom slučaju analizom odnosa razina dohotka per capita dobili bismo učinak raznoraznih zaduživanja na domaću potrošnju. I jedno i drugo, koliko mi je poznato, nije predmet analiza.

To drugim riječima znači da nije počeo istinski napad na inflaciju, piše Santini i dodaje da deficit platne bilance ublažava inflaciju, ali da njegova razina od devet posto BDP-a pokazuje dubinu krize u kojoj je hrvatska ekonomija. Analitičari Raiffeisenbank Austrije također upozoravaju na deficit platne bilance i zaduženost kao glavne opasnosti za hrvatsko gospodarstvo. – U kratkom roku najveći rizik vidimo u daljnjem povećanju vanjske neravnoteže Hrvatske. Tako bi deficit tekućeg računa platne bilance za 2008. godinu mogao biti i oko 10 posto BDP-a, dok je inozemni dug porastao na razine iznad 90 posto BDP-a.

Na dugi rok, naveća barijera gospodarskom rastu mogla bi doći od nedostatka dostupne radne snage kao posljedice nepovoljnih demografskih kretanja, neuskladenosti ponude i potražnje za radnom snagom te niskog stupnja liberalizacije i mobilnosti na tržištu rada – kaže Zdeslav Šantić, analitičar RBA. Inflacija je već počela izazivati očekivane reakcije građana i poduzeća. U prvom su polugodištu devizni depoziti rastli četiri puta brže nego kunski, što pokazuje da je inflacija pro-budila nepovjerenje u stabilnost kune.

Poduzeća su počela podizati cijene, pa je rast proizvođačkih cijena u srpnju bio 12 posto, znatno više od stope rasta potrošačkih cijena. Unatoč svemu, Vlada nastavlja uvoditi ograničenja biznisu: od zabrane pušenja u kafićima do ograničavanja radnog vremena dućana. Na udaru će se naći i izvoznici jer će usporavanje gospodarstva u zemljama eurozone negativno utjecati na njihovu konkurentnost i posljedično kretanje hrvatskog izvoza. Povećani troškovi morat će se financirati povećanjem prihoda, a oni će dolaziti iz različitih izvora.

Tvrte koje posluju u sektorima s jakom konkurencijom bit će prisiljene na najzdraviji način suočavanja s inflacijom: racionalizacijom poslovanja, povećanjem prodaje i osvajanjem novih tržišta. Domaća telekomunikacijska industrija dobar je primjer: nijedan operater nije podigao cijene svojih usluga, jer u svim segmentima postoje najmanje dva konkurenta. Taj recept ima i svoju negativnu socijalnu stranu, jer će se suočene sa zidom troškova neke kompanije odlučiti za smanjenje broja zaposlenih.

Drugo moguće rješenje je prodaja ‘obiteljskog srebra’. Guste Santini predviđa da će znatnija stabilizacija cijena i troška servisiranja inozemnog duga biti moguća od početka 2009. godine kad će nedržavljani Hrvatske moći kupovati nekretnine. Država bi svoje povećane potrebe mogla financirati prodajom nekih uspješnih kompanija iz svog portfelja te poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Trend prodaje srednje velikih, obiteljskih poduzeća već je počeo, a mogla bi uslijediti i masovna ponuda tvrtki ili dijelova tvrtki koje vlasnici prodaju zbog manjka kapitala.

Naravno, neki će se problemi riješiti sami od sebe uspostavljanjem nove ravnoteže. Na tu se opciju ozbiljna uprava ili Vlada ipak ne može potpuno osloniti, već će ove jeseni morati donijeti neke teške odluke.

Vlada je barem načelno riješila pitanje sudbine brodogradnje odlukom da će se privatizirati 3. maj, Brodosplit, Brodotrogir, Kraljevica i Uljanik. Tako će odgovor na pitanje mogu li domaća brodogradilišta profitabilno poslovati bez državnih potpora (što traži Europska unija) morati dati novi vlasnici. Međutim, traganje za ulagačima s dovoljno kapitala i sposobnost da se proveđe takav poslovni zaokret mogli bi se pokazati velikim izazovom.

Usto, država će morati aktivno pomagati novim vlasnicima želi li održati jaku brodograđevnu industriju na vrlo konkurentskome svjetskom tržištu. Sve to znači da od jeseni počinje vrlo neizvjesno razdoblje za menadžment i zaposlenike u brodogradilištima te za desetke kooperantskih poduzeća. Dugočrano bi restrukturiranje i modernizacija trebale biti dobre vijesti za cijelu djelatnost, ali i za porezne obveznike koji su, prema nekim procjenama, od samostalnosti Hrvatske s 20 milijardi kuna financirali pet sanacija brodogradilišta.

Unatoč tome, gubici brodogradilišta trebaju iznose oko osam i pol milijardi kuna. Ove će jeseni, međutim, Vlada imati malo vremena za dugoročna rješenja jer će morati rješavati krizu s (ne)isplatom plaća radnicima u brodogradilištima nakon što je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja zamrznula isplatu državnih potpora.