Home / Financije / Dnevnik malog ulagača

Dnevnik malog ulagača

Da sam ovo čuo godinu ranije, danas bih bio duplo bogatiji…

Zafirkavam se s prijateljima da bi se na dosta američkih banaka mogla namlatiti kamara para. Ako ne propadnu. Tako, čekajući predsjedničke izbore na dnevnoj bazi pratim Fannie, Freddie, Indymac… plus zdrave. Ali i Royal Bank of Scotland i vjerojatno najzdraviju europsku banku – Unicredit.

Prvi dio priče je zabavna pouka svima nama malim ulagačima. Neka kuća smanjila ciljanu cijenu, ne sjećam se više koje banke, a ne da mi se ponovno roštati po webu da bih pronašao podatak, sa 45 na pet dolara.

Drugi dio je nešto ozbiljniji. Plan. Pokušati pogoditi povoljan trenutak, ne nužno samo dno, ali cijenu blizu dna. Recimo, pustiti da učinci kreditne krize odrade posao do kraja, da se Fannie, Freddie ili koja već agencija ili banka srožaju u junk, kupiti za možda manje od dolara po dionici. Za desetak centi. Potom nekoliko godina i ne pogledati cijenu odabrane banke. Zapravo, ne gledati je sve dok me iz brokeraja skrbnici ne obavijeste da je ‘pala’ prva dividenda. Nije nemoguće da prva ozbiljnija dividenda nakon izvlačenja neke od tih banaka iz giba bude veća od kupovne cijene dionice. No, ne bih se bunio ni da kupim po cijeni nekoliko puta većoj od dividende. Jer zna se kako bi bilo dalje. Dok si rekao keks dionica bi narasla u nebo, i bilo bi to rješenje mnogoogih, ako ne i svih, životnih problema. Nastavi li dolar jačati, moglo bi se dodatno zaraditi i na tečajnoj razlici.

I tako, maštam o mogućnostima koje čak i nisu nerealne, pa na webu vidim da će Planum napokon i naplatiti nešto obavljenog posla. Bilo bi sjajno da ta objava korelira s nedavnim promjenama u vlasničkoj strukturi… A onda me je nazvao Ferengi i smoždio me.

Nadimak stvarno sve govori. U srednjoj je varao na školskim kvizovima, sam si je upisivao ocjene u imenik… Oduvijek je temeljit. Pripremajući se za prijazni na faksu zadatke je rješavao u potkrovlju mučeci se bučnim krčanjem radija. Bude li na testu vruće i bučno, on će za to biti spreman. Na faksu smo ljudjeli za preferansom. Mi ostali smo lupešali o osjećaju, petlji i ostale gluposti, a Ferengi se oslanjao isključivo na zakon vjerojatnosti. I uglavnom je pobjeđivao.

Čujemo se rijetko, uglavnom ako jedan drugoga zbog nečeg trebamo. Pa onda popričamo o svemu. Prošle godine, točno 24. listopada, poslao mi je mail. Napisao mi je da je prodao sve hrvatske dionice, jer ne želi imovinu držati u zemlji u kojoj se živi na dug. Pohvalio mi se da ulaže u zemlju u Bosni. Koji dan kasnije zajednički prijatelj također mi reče da se čuo s Ferengijem. I njemu je rekao da je rasprodao hrvatski portfelj. Jer cijeli svijet ide u recesiju. E, da mi je tada rekao što i sad: ‘Ja ti ne radim ništa drugo, nego gledam Fed. Prije ove krize, u 12 od 13 slučajeva nakon što je Fed smanjivao kamatnu stopu burze su znatno pale. Ovo sad je 13. od 14 slučajeva.’

Jedva sam se natjerao ukucati u tražilicu ‘fed rate’ i proveriti. Ali, stvarno jedva. Naprosto, s Ferengijem se o tim stvarima ne raspravlja. Ako on kaže da je vjerojatnost dobivanja željenih karata u talonu 13 posto ili da je prije nego što je kreditna kriza počela praviti dar-mar bilo 12 od 13, onda je tako.

Fed je kamatu 18. rujna 2007. godine snizio s 5,25 na 4,75 posto. Tog dana Dow je završio na 13.739 bodova, i nastavio je rasti. Nismo shvatili ni rezanje 31. listopada, na 4,50. Dow je taj dan bio 13.930. Kako se to frazira, ostalo je povijest. Ma, ostalo je školarina!

Prethodni sat ulaganja počeo je 3. siječnja 2001. godine. Fed je kamatu sa 6,50 srezao na 6,00. Opet, nakon kratkog rasta Dowa s otprilike 10.660 bodova, Fed je stopi 31. siječnja smanjio na 5,50. Dow se nije dao, ali je ipak pao na 8.235 bodova.

U redu, nisam se baš pretrgao da bih pronašao podatke starije od siječnja 1990. godine. Ne znam je li 1. siječnja te godine Fed povećao ili snizio kamatu na 8,25 posto, ali nakon smanjenja 13. srpnja iste godine na 8,00 Dow se s 2.928 stropoštalo na 2.398 bodova…

Pitao sam Ferengija misli li uskoro ulagati u Hrvatskoj ili u Americi. ‘Ma kakva Amerika!? Bosna je, čovječe, moja Amerika! Zemlja se daje badava. Uopće nisu zađuženi, ondje se ništa ne kupuje na kredit, sve što ondje vidiš kupljeno je za keš, odgovorio je.

A izgleda da ćemo na nekretinama stvarno moći zaradivati i u Hrvatskoj. Nudeći ‘robu’ posrednici oglašavaju da se tom i tom kupnjom, pa preprodajom, brzo može zaraditi. A postoci maaasni. Hm, agencije nisu same kupile pa na brzaka zaradile. Potom ni svojim prijateljima nisu ponudile da ekspresno zarade. Nego to velikodušno nude svima nama. Ovisi s koje strane cijene neumjerene potrošnje gledaš, dolaze vrlo ružna ili vrlo lijepa vremena. 😊

Statistiku koja bi mi spasila pola imovine čuo sam godinu prekasno.