Da bi se dobili trajni rezultati, uživalo u tjelesnoj aktivnosti, kretanju i druženju, nužno je iskoristiti tzv. situacijski pristup, tako čest u menadžerskoj praksi: treba izabrati aktivnost, metodu, model koji najbolje odgovaraju trenutku, vremenu, ljudima, osobama.
Možda smo uspješni, možda zadovoljavajuće pozicionirani… ali vjerojatno i psihofizički dobro ‘nagrženi’ visokim zahtjevima života 20./21. stoljeća. Najbolji je, najbrži i najjeftiniji odgovor na sve – redovita tjelesna aktivnost. Njome se pouzdano vraća dio ravnoteže, pa bi rekreacija zaposlenih trebala biti u interesu svih: i zaposlenika i poslodavaca. A, da se ne zaboravi, i države! Približna procjena u SAD-u pokazala je da su se troškovi, izravni i neizravni, nastali zbog prekomjerne težine stanovništva popeli na više od 110 milijardi dolara na godinu.
Mnogi su već pokušali s rekreacijom, a učinak je slab. Nove navike nisu zaživjele, prije ili poslije posustalo se i odustalo. Odustajanje od početne rekreativne aktivnosti je, nažalost, prije pravilo nego iznimka. To potvrđuje i istraživanje provedeno na Sveučilištu Wisconsin (SAD). Više od polovine novih vježbača rekreativaca odustaje od posjeta dvorani već u prvih pedesetak dana. To znači da će, na primjer, nakon dva mjeseca na ‘bojnom polju’ ostati samo dvojica od četiri početnika. Neće proći ni daljnjih deset mjeseci, a odustat će još jedan, pa će tek jedan od četvorice ondje ostati dulje. Taj posljednji očito je neki sretnik. Ili osobenjak? Ne mora biti. Hoće li netko prijeći u redovite rekreativce, mnogo ovisi o pravilnoj osobnoj odluci čime se baviti, na što najviše utječu dva činitelja: osobna situacija i preferencije budućeg rekreativca (potrebe) i obilježja rekreativne aktivnosti koju se izabire za ‘svoju’ (ponuda!).
Hodanje, trčanje, plivanje, rolanje, biciklizam, odbojka, tenis, aerobika, plesna škola, planinarenje, kajakarenje ili veslanje, teretana, joga, streching ili nešto drugo? A možda novija ponuda, za mlade, s više opasnosti i adrenalina? Treba pronaći nešto što će (možda) postati strast, osigurati pojedinačno dovoljno zadovoljstva i rezultata da se na odustajanje i ne pomisli. Kako se odlučiti, ima li i tu neka formula uspjeha? Ima. Da bi se postigli trajni rezultati, uživalo u tjelesnoj aktivnosti, kretanju i druženju, a da se ne bi odustalo od svega već nakon nekoliko mjeseci, nužno je i tu iskoristiti tzv. situacijski pristup, tako čest u općoj menadžerskoj praksi: treba izabrati aktivnost, metodu, model koji najbolje odgovaraju trenutku, vremenu, ljudima, osobama.
