Charles Darwin je teorijom evolucije ponudio prvo logički dosljedno i održivo objašnjenje našeg postojanja na Zemlji. Evolucija putem prirodnog odabira odnosno preživljavanje najposobnijih pokazuje na koji se način jednostavnost mogla prometnuti u složenost, te kako su se nesređeni atomi mogli okupljati u sve složenije uzorke, dok na kraju nisu stvorili i čovjeka. Vođen Darwinovim teorijom Dawkins dokazuje da se pojedinačna sebičnost i pojedinačna nesebičnost objašnjavaju zakonom sebičnog gena i tvrdi da smo, baš kao i sve ostale životinje, samo strojevi koje određuju geni.
Naši su geni milijunima godina uspjeli preživjeti u izrazito natjecateljskom svijetu i to nam daje pravo od njih očekivati odredena svojstva, poput nemilosrdne sebičnosti. To svojstvo određuje ponašanje svake jedinke i koliko god željeli vjerovati da su bezuvjetna ljubav i napori za dobrobit vrste kao cjeline istiniti pojmovi, oni u evoluciji jednostavno nemaju smisla. Ove tvrdnje potkrijepljene su mnoštvom primjera iz životinjskog svijeta, od života i lova u skupini, do leta ptica u obliku slova ‘V’.
Dawkins ovdje također piše o nepravednim moralnim kriterijima koje su ljudi postavili i propitujete etiku za koju tvrdi da nema čvrstih temelja u evolucijskoj biologiji. Knjiga Sebični gen, iako prvi put napisana prije trideset godina, i danas je svjetski najpoznatije djelo o genima, a ovo treće dopunjeno izdanje potvrđuje njenu neprolaznost.
