Opasno je što Vlada ignorira psihološku inflaciju. Rast industrijskih cijena od 12 posto znači ulazak u zonu galopirajuće inflacije.
Kambodžanska Vlada primjenjuje originalnu metodu borbe protiv inflacije: premijer je zabranio objavljivanje statističkih podataka o njoj. Nema podataka – nema inflacije.
Da ih nije strah toga što će reći u Europskoj uniji, vjerojatno bi i u hrvatskoj Vladi rado primijenili kambodžanski recept. Ovakvo moraju trpjeti da svaki mjesec novinari nakon objave najnovijeg indeksa rasta cijena navale s pitanjem: ‘Što će Vlada učiniti za suzbijanje inflacije?’ Da nije EU pred vratima, možda bi se moglo pribjeći i već prokušanu receptu: kad statistika nije povoljna, smijeniš ravnatelja Državnoga zavoda za statistiku.
Budući da ni to nije izvedivo, ostaje taktika ignoriranja rasta cijena. Počeo je drugi dio godine, za koji su dežurni optimisti već najavili smirenje rasta cijena. A ono – inflacija došla na 8,4 posto na mjesec! Iz Banških dvora, međutim, ista priča: ‘Uskoro će se cijene same smiriti.’
Takav pristup Sanaderove Vlade, kad je o ekonomskim problemima riječ, nije nov. Jednako kao što se danas ignorira opasnost dugotrajnije inflacije, već se godinama ignoriraju opasnosti rasta vanjskoga duga i manjka izvoza u odnosu na uvoz.
Bez obzira na to što govorili ekonomisti kojima je najvažnije ne zamjeriti se vlasti, inflacija u Hrvatskoj neće nestati sama od sebe. Ako se na površini i smanje stope koje objavljuje statistički ured – ona će samo promijeniti pojavni oblik. Iz agregatnog stanja rasta cijena pretvorit će se u inflaciju nelikvidnosti i neplaćanja.
Opasno je i naivno vjerovati da je inflacija, koja je, kad je o proizvođačkim cijenama riječ (12 posto), već prešla iz umjerene u galopirajuću, samo posljedica poskupljenja energije i hrane u svijetu. Znanat je dio prouzročen na stavkom rasta domaće potražnje. Rast plaća u državnom sektoru jedan je od takvih detonatora. Iza vijesti da se zaduženost domaćih poduzeća u inozemstvu povećala 40 posto stoji, zapravo, ‘zaduživanje’ leasing kuća kojim se izbjegavaju kreditne restrikcije Hrvatske narodne banke.
Koliko god apsurdna bila zabrana objave postotaka inflacije u Kambodži, povod joj je vrlo važan. Kad je danput krene iz umjerene prema galopirajućoj, inflacija je sve više pod utjecajem psiholoških mehanizama. Oni su ugrađeni i u inflacijsku spiralu u Hrvatskoj – na koju pad cijena nafte ili malo jeftiniji kukuruz više bitno ne utječu. Kad počne panika, svatko tko može, iz opreza će dizati cijene. Pogotovo kad je riječ o monopolima. A takvih je u Hrvatskoj mnogo.
