PRANJE NOVCA: Knjigovođe postaju državni špijuni

Knjigovođe, računovođe i revizori morat će procjenjivati rizike pranja novca i financiranja terorizma za svakoga pojedinog klijenta. Osim toga, za svakoga klijenta moraju otvoriti posebne dosjee po uzoru na policijske.

Od 1. siječnja 2009., kad počinje primjena novog Zakona o sprječavanju pranja novca, knjigovođe, računovođe i revizori morat će procjenjivati rizike pranja novca i financiranja terorizma za svakoga pojedinog klijenta, za sve poslovne odnose, transakcije i proizvode. Za svakoga klijenta knjigovođe, računovođe i revizori moraju otvoriti posebne dosjee po uzoru na policijske.

S obzirom na to da knjigovođe, računovođe i revizori rade isključivo na temelju vjerodostojnih dokumenata, od 2009. trebat će im gomile novih takvih dokumenata o ocjeni rizika zloporabe s protuzakonito stečenim novcem, ili jednostavnije, bujat će administriranje i poskupjet će knjigovođe, računovođe i revizorske usluge. Kad će u Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2009. svoje predstavništvo ili poduzeće htjeti otvoriti tvrtka s Djevičanskih otoka, iz Njemačke ili neke treće zemlje, morat će se umjesto specijalističkoj provjeri stručnjaka za sprječavanje pranja novca podvrgnuti prethodnoj provjeri knjigovođa, računovođa i revizora.

Pri izradi novog zakona pošlo se od toga da knjigovođe, računovođe i revizori moraju ‘špijati’ svoje klijente i prijavljivati ih Uredu za sprječavanje pranja novca, a zatim će u Uredu odlučivati što (ne)će napraviti sa svim tim prijavama. Nešto manje obveza u ‘špijanju’ svojih klijenata imaju javni bilježnici, odvjetnici i bankari, čiji su se predstavnici pri donošenju novoga Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma branili obvezom čuvanja svojih profesionalnih tajni.

Središnju ulogu u sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma u Hrvatskoj trebao bi imati Ured za sprječavanje pranja novca. Taj ured, međutim, nije dobro osposobljeno samostalno tijelo državne vlasti s posebnim zakonskim ovlastima. U Hrvatskoj je on samo ‘unutarnja ustrojstvena jedinica Ministarstva financija’. U zemljama EU sprječavanjem pranja novca i financiranja terorizma bave se posebne financijske obavještajne jedinice koje djeluju kao samostalna državna sjedišta, a ne kao unutarnje ustrojstvene jedinice pojedinih ministarstava.

Kad se valorizira učinkovitost rada Ureda za sprječavanje pranja novca, međutim, ne treba prigovarati (ne)radu službenika Ureda, jer oni svoj posao rade, ali u okvirima ‘unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva financija’. Ivica Maros, predstojnik Ureda za sprječavanje pranja novca, i Marija Crnobori iz istog Ureda čak objavljaju stručne članke o pranju novca u znanstvenim časopisima.

Ured je 2007. zaprimio 2.858 obavijesti o sumnjivim transakcijama. Nakon prve analize otvorena su 322 nova predmeta s indicijama da je riječ o prikrivanju protuzakonito dobivenog novca i drugim nezakonitim aktivnostima. Od toga je 120 slučajeva predano DORH-u, MUP-u ili nadzornim službama Ministarstva financija odnosno inozemnim uredima na daljnji postupak. To je poprilično posla, ali to ne znači i da je obavljeni posao učinkovit.

Potpuno su drugačije brojke kad se govori o stvarno sudski dokazanim slučajevima prikrivanja protuzakonito stečenog novca. U proteklo četiri godine u Hrvatskoj je samo osam osoba (ne)pravomoćno osuđeno na osnovi članka 279. Kaznenog zakonika zbog prikrivanja protuzakonito stečenog novca. Prema prijedlogu Državnog odvjetništva zatraženo je od sudova privremeno oduzimanje imovinske koristi, odnosno zamrzanje u iznosu od 127,3 milijuna kuna, a sudovi su svojim presudama oduzeli imovinu u iznosu od 2,5 milijuna kuna. Dojam je da se Ured i DORH iscrpljuju loveći naivce koji zalutaju u banke s manjim iznosima novca dvojbe legalnosti, a da veliki perači i dalje rade neometano.

O mogućim uzrocima neuhvatljivosti velikih perača novca govori podatak da Ivan Šuker, ministar financija, prema članku 14. novoga Zakona o.

Knjigovođe, računovođe i revizori morat će, prema novom Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, provoditi ‘dubinske analize stranke’. To podrazumijeva utvrđivanje osnovnih podataka – imena i prezimena, prebivališta, datuma i mjesta rođenja, identifikacijskog broja, naziva, broja i naziva izdavatelja identifikacijske isprave za fizičke osobe te za pravne osobe naziva i sjedišta; za tim podatke o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa objavi stranaka, uključujući informaciju o djelatnosti stranaka, datum i vrijeme uspostavljanja poslovnog odnosa kao i vrijeme provedbe, iznos, svrhu (namjenu) i način provedbe transakcije, podatke o izvorima sredstava te, napokon, i razloge za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.

‘Činkaju’ li knjigovođe, računovođe i revizori svoje klijente, nadzirat će Ured za sprječavanje pranja novca, Financijski inspektorat Republike Hrvatske, Porezna uprava, Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

A u prekršajnim odredbama propisano je da će se globom od 50.000 do 700.000 kuna kazniti pravna osoba ne izradi li analizu rizika, odnosno ne odredi li procjenu rizika pojedine skupine ili vrste stranke, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije.

Projekt je rezultirao i zajedničkom strategijom nadležnih državnih tijela u ostvarivanju učinkovitije međunarodne suradnje uz pomoć suradnje financijskih obavještajnih jedinica, međunarodne policijske i pravosudne suradnje te posebice suradnje Državnog odvjetništva s tužiteljstvima više zemalja (bilateralni memorandumi), naglašava se u odgovoru na naš upit iz Državnog odvjetništva.

Učinkovitošću u sprječavanju pranja novca u Hrvatskoj nezadovoljni su u Bruxellesu kao i u Zagrebu, ali svatko iz svojih razloga. U Bruxellesu su nezadovoljni brojem otkrivenih slučajeva pranja novca, a u Zagrebu besporeznim iznošenjem deviza iz Hrvatske putem poslovnih banaka u većinskom stranom vlasništvu, da bi se iste devize tako ‘oprane’ vraćale u Hrvatsku kao različiti oblici kreditnog kapitala ili izvor stjecanja nekretnina. Dubinske analize i (pr)ocjene rizika koje će knjigovode, računovođe i revizori vršiti za svoje klijente, kao ni dosjele po uzoru na policijske, neće povećati učinkovitost sprječavanja pranja novca.

Slabašni rezultati kontrole pranja

Svojevrsni nadomjestak ograničenjima u djelatnostima hrvatskog Ureda za sprječavanje pranja novca kao ‘unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva financija’ navodi se Protokol o suradnji i uspostavi međuinstitucionalne radne skupine za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma.

U nepotpisanom odgovoru na naš upit iz Ureda za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma naglašava se da su od 1. ožujka 2008., otkad je Protokol stupio na snagu, održana tri redovita sastanka predstavnika međuinstitucionalne suradnje, ‘kao i niz izvanrednih kontakata između predstavnika institucija ili imenovanih časnika za vezu nadležnih tijela, a radi žurnog rješavanja pitanja konkretnih slučajeva’. U Hrvatskoj je osobito izvan dometa Ureda pranje deviza koje se iznose iz Hrvatske kao rezultat smanjenja poreznih obveza stranih bankara bilančnim namještanjem dugoročnih rezervacija, pretjerivanjem u iskazivanju međusobnih plaćanja između banke kćeri u tuzemstvu i banke majke u inozemstvu za kupnju softvera, prava za uporabu imena, konzultantske usluge, nove nazive bankarskih proizvoda i sl.

Iz Državnog su odvjetništva na naš upit odgovorili da su svjesni kako je potreban učinkovit sustav sprječavanja pranja novca. Navode da su u upravo provedenom projektu CARDS 2003. – Sprječavanje i suzbijanje pranja novca – uspješno ostvareni zacrtani ciljevi iz njegove četiri glavne komponente. U suradnji s delegacijom Europske komisije sklopljen je Protokol o suradnji i uspostavi međuinstitucionalne radne skupine za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, koja je i formirana – u njoj su predstavnici sedam relevantnih institucija.