Siromaštvo će se znatno smanjiti usprkos nastavku rasta populacije. Broj ljudi koji žive s manje od jednog dolara na dan prepolovit će se na 550 milijuna, no regionalne razlike bit će veće. Do 2030. prihod po stanovniku u zemljama u razvoju bit će 22,5 posto onog u razvijenim zemljama, odnosno bit će 11 tisuća dolara. Nejednakost prihoda u mnogim će se zemljama povećati, posebno između obrazovanih i neobrazovanih radnika.
Srednja klasa imat će 1,2 milijarde pripadnika (danas ih je 400 milijuna), a polovina će ih živjeti u istočnoj Aziji i Pacifiku gdje će četveročlana obitelj zarađivati između 16 tisuća i 68 tisuća dolara. Smanjiti će se broj pothranjenih, a rast će potrošnja hrane. Velike brige donijeti će mikrobiološki rizici i kemijski rizici, a sigurnost hrane ugrozit će i veća pokretljivost ljudi, pa tako i hrane preko granica te pojava novih uzročnika otpornih na antibiotike.
Probleme će donijeti i pronalazak radnih mjesta, pa se pretpostavlja da će nezaposlenost sve više rasti. Bit će potrebno i više od 71 bilijuna dolara ulaganja u unapređenje osnovne globalne infrastrukture, s time da će se polovica iznosa potrošiti na zemlje u razvoju, Svjetska banka procjenjuje da je riječ o šest posto njihovog BDP-a.