Tema tjedna

Studija konzultantske kuće Roland Berger pripremljena za Forum mladih globalnih lidera upućuje kako će svijet izgledati 2030. godine, a osmišljena je kao podloga za izradu strateških planova kompanija. Političari u Hrvatskoj ne razmišljaju dalje od 2013. Menadžeri, pogotovo mladi, ne smiju si dopustiti takav luksuz.

Rade li trgovine do 21 ili do 24 sata, kolika je inflacija u kolovozu i slične rasprave političari mogu koristiti kao poligon za predizbornu kampanju. Biznis, s druge strane, uz praćenje svakodnevnih događaja mora gledati naprijed mnogo dalje od četverogodišnjega izbornog razdoblja.

Dok Europska unija strategiju razvoja osmišljava za sljedećih 20 godina procjenjujući kako će se u tom razdoblju ponašati ekonomije SAD-a i Japana, ni hrvatska si politika ne bi smjela dozvoliti da budućnost zemlje promatra samo kroz ‘Strateški okvir do 2013.’, a lideri domaćih kompanija još manje.

Konkurentnost se gradi na olimpijskom ‘brže, više, jače’, a za to je u svijetu dopina ponekad potrebno pogledati i u kristalnu kuglu. Koje će tržište za 20-ak godina biti najbrže rastuće, odnosno gdje kompanija obvezno mora biti pristupa, koliko će u Latinskoj Americi biti obrađivanih mladih žena, koji će im proizvodi trebati, koja će religija biti najbrojnija, pa shodno tome kakve su njihove životne navike, samo su neki od podataka uz pomoć kojih globalne kompanije grade svoju sliku budućnosti.

U svoje strategije uključuju tako sve moguće podatke od procjena životne dobi, klimatskih promjena, mogućih oružanih sukoba ili broja homoseksualnih parova, ne bi li u svjetskim kretanjima u sljedeća dva desetljeća pronašli priliku za biznis.

Iako je budućnost, pogotovo uz ovako brz tehnološki razvoj, gotovo nemoguće predvidjeti, postoji niz načina pomoću kojih futuristi nastoje što je bolje moguće procijeniti kakvi tehnološki, sociološki i ekonomski trendovi očekuju svijet. Koja kompanija bolje procjeni buduća kretanja i pripremi se za moguća iznenađenja, steći će zavidnu prednost, a o važnosti takvog načina razmišljanja dovoljno govore podaci o tome da postoji nekoliko stotina centara diljem svijeta koji se bave istraživanjem budućnosti, odjeli u kompanijama koji se bave dugoročnim planiranjem, a na 40 svjetskih sveučilišta nude se studiji koji se bave budućnošću.

I koliko god uz svakodnevne brige koje muče hrvatske menadžere – od stalnih poskupljenja energenata i sirovina, manjka ili viška radne snage, borbe za bolje izvozne rezultate, 2030. izgleda toliko nedostižno i daleko, takvi radovi mogu ponuditi izvor zanimljivih poslovnih ideja.

Domaći menadžeri koji su danas u 30-ima za dvadesetak će godina biti na važnim pozicijama i krojiti sudbinu kompanije koju vode. Koliko će u tome biti uspješni ovisit će i o njihovoj dobroj procjeni kada treba, a kada ne treba krenuti u novi biznis, koji će proizvod na tržištu dobiti prolaznu ocjenu ili u što usmjeriti sredstva.

‘Gdje se vidite za pet godina?’ može biti pitanje na intervjuu kandidatu koji je tek stigao s fakulteta. Uspješna kompanija mora biti dalekovidnija od studenta.