Svaki od nesuđenih partnera svoju ponudu smatra neusporedivo boljom od protivničke, a gledajući sa strane, računica malo preteže na jednu, malo na drugu stranu.
U svakom slučaju, Pavić je u utakmici dobio prvo poluvrijeme, rečeno njegovim omiljenim nogometnim rječnikom.
- Nogomet me odavno naučio neka pojednostavljena pravila u životu. To znači: ako imaš rezultat jesi, ako nemaš rezultat nisi, a za to treba dugo, organizirano i smišljeno trenirati – kaže.
Mnogi su sumnjali da se njegovim stilom upravljanja, koji podrazumijeva da se sve odvija sporo, polako, dvaput promišljeno i da se zadovolji interes raznih strana, može voditi tvrtka koja će uspjeti na slobodnom tržištu. Politika nezamjenjavanja lokalnoj zajednici i sindikatima nije obećava, ali današnja pozicija i rezultati Kandita govore da nije pogriješio. Ostvaruje skromnu dobit, ali Kandit u ovom trenutku, navodno, ima oko 25 posto ljudi viška. Tom je taktikom Pavić žrtvovao profit, ali očuvao socijalni mir i priskrbljio simpatije u Osijeku, koje se i u slučaju Sladorane pokazuju bitnima – i tamo žele nekoga koga prati imidž iznimne socijalne osjetljivosti. Tu njegovu crtu neki smatraju istinskom karakteristikom s obzirom na to da je u 25 godina podijelio dva otka, dok drugi to smatraju tek prilikom u danim okolnostima, s obzirom na to da je država sanirala IPK izdašnim iznosom koji je premašio milijardu kuna pa je bilo lako zadržati višak zaposlenika.
Pavić je dijete osječkog IPK-a. Rođen je 1948. u IPK-ovu stanu u Čepinu, roditelji su mu, baš kao i on i supruga, cijeli životni vijek proveli u IPK-u Osijek, koji je prije rata bio organizacija od čak 81 različite pravne osobe i s ogromnom poljoprivredno-prerađivačkom infrastrukturom. Počeo je raditi kao mladi inženjer, od 1991. je bio zamjenik, a od 2001. predsjednik Uprave IPK Osijek. Ključnu je ulogu odigrao u privatizaciji i kasnijem restrukturiranju preuzevši na sebe ulogu spiritus movensa novoga Kandita. Prema njegovim zamislama IPK Osijek se trebao revitalizirati kao jedna velika kompanija u vlasništvu zaposlenika, kooperanata itd., općenito domaćih ljudi, ali država je odlučila da se IPK privatizira po dijelovima. Svi su zaposlenici imali pravo sudjelovati u privatizaciji bilo kojeg društva nekadašnjeg SOUR-a. Tako su Pavić i još 230 zaposlenika kupili dionice IPK Kandita (tvornica čokolade i bombona), udružili ih i prenijeli na dvije tvrtke – IPK Zavod i Premisa, koje danas zajedno drže 51 posto dionica IPK Kandita. Kasnije, u procesu restrukturiranja IPK 2004. su od HFP-a pod okolnostima koje su se dovolile u pitanju preuzeli IPK Tvorinu šećera Osijek i pod imenom Kandit Premijer prije nekoliko godina integrirali u sustav Kandit grupe. Iza tih tvrtki ne stoji nitko nego zaposlenici Kandita, kaže Pavić, opravdavajući taj manevar potrebom u tadašnjim okolnostima. Koliki udjel osobno drži nije htio otkriti, ali upućeni kažu da je malen, u svakom slučaju neproporcionalan utjecaju u tvrtki.