Graditeljstvo, interijeri i nekretnine

Svaki od nesuđenih partnera svoju ponudu smatra neusporedivo boljom od protivničke, a gledajući sa strane, računica malo preteže na jednu, malo na drugu stranu.

U svakom slučaju, Pavić je u utakmici dobio prvo poluvrijeme, rečeno njegovim omiljenim nogometnim rječnikom.

• Nogomet me odavno naučio neka pojednostavljena pravila u životu. To znači: ako imaš rezultat jesi, ako nemaš rezultat nisi, a za to treba dugo, organizirano i smišljeno trenirati – kaže.

Mnogi su sumnjali da se njegovim stilom upravljanja, koji podrazumijeva da se sve odvija sporo, polako, dvaput promišljeno i da se zadovolji interes raznih strana, može voditi tvrtka koja će uspjeti na slobodnom tržištu. Politika nezamjenjavanja lokalnoj zajednici i sindikatima nije obećava, ali današnja pozicija i rezultati Kandita govore da nije pogriješio. Ostvaruje skromnu dobit, ali Kandit u ovom trenutku, navodno, ima oko 25 posto ljudi viška. Tom je taktikom Pavić žrtvovao profit, ali očuvao socijalni mir i priskrbljio simpatije u Osijeku, koje se i u slučaju Sladorane pokazuju bitnima – i tamo žele nekoga koga prati imidž iznimne socijalne osjetljivosti. Tu njegovu crtu neki smatraju istinskom karakteristikom s obzirom na to da je u 25 godina podijelio dva otka, dok drugi to smatraju tek prilikom u danim okolnostima, s obzirom na to da je država sanirala IPK izdašnim iznosom koji je premašio milijardu kuna pa je bilo lako zadržati višak zaposlenika.

Pavić je dijete osječkog IPK-a. Rođen je 1948. u IPK-ovu stanu u Čepinu, roditelji su mu, baš kao i on i supruga, cijeli životni vijek proveli u IPK-u Osijek, koji je prije rata bio organizacija od čak 81 različite pravne osobe i s ogromnom poljoprivredno-prerađivačkom infrastrukturom. Počeo je raditi kao mladi inženjer, od 1991. je bio zamjenik, a od 2001. predsjednik Uprave IPK Osijek. Ključnu je ulogu odigrao u privatizaciji i kasnijem restrukturiranju preuzevši na sebe ulogu spiritus movensa novoga Kandita. Prema njegovim zamislama IPK Osijek se trebao revitalizirati kao jedna velika kompanija u vlasništvu zaposlenika, kooperanata itd., općenito domaćih ljudi, ali država je odlučila da se IPK privatizira po dijelovima. Svi su zaposlenici imali pravo sudjelovati u privatizaciji bilo kojeg društva nekadašnjeg SOUR-a. Tako su Pavić i još 230 zaposlenika kupili dionice IPK Kandita (tvornica čokolade i bombona), udružili ih i prenijeli na dvije tvrtke – IPK Zavod i Premisa, koje danas zajedno drže 51 posto dionica IPK Kandita. Kasnije, u procesu restrukturiranja IPK 2004. su od HFP-a pod okolnostima koje su se dovolile u pitanju preuzeli IPK Tvorinu šećera Osijek i pod imenom Kandit Premijer prije nekoliko godina integrirali u sustav Kandit grupe. Iza tih tvrtki ne stoji nitko nego zaposlenici Kandita, kaže Pavić, opravdavajući taj manevar potrebom u tadašnjim okolnostima. Koliki udjel osobno drži nije htio otkriti, ali upućeni kažu da je malen, u svakom slučaju neproporcionalan utjecaju u tvrtki.

• Vjerojatno imam veći utjecaj nego vlasnički udio. Vodili smo privatizaciju Kandita na način da smo se dogovorili u kojem smjeru idemo i svi smo se ukrcali na jedan avion. A dok avion leti, samo jedna osoba može držati upravljačke mehanizme dok ne sletimo i kažemo kuda dalje letimo – opisao je to Pavić.

Ovlasti i utjecaj koje Pavić ima u Kanditu gotovo su jednaki utjecaju koji u svojoj tvrtki ima, primjerice, bosanskohercegovački poduzetnik Mirko Grbešić, jedini vlasnik Mepasa, koji je osim u poslovima donedavno bio i u vlasničkim odnosima s Kanditom. Iako još dobro surađuju, ‘ljubav’ koja je trebala dovesti do nekih većih iskoraka pukla je na nepomirljivim razlikama u karakteru, a time i pristupu poslu.

Dok je Grbešić maksimalno izravan i brz u odlukama, Pavić je sušta suprotnost. Miran, staložen, studiozan i iznimno taktičar, ali pokazalo se i dobar strateg. Čak je i u borbi protiv neprijateljskog preuzimanja Kraša prije tri godine odigrao taktično i bez niskih udaraca, za razliku od druge strane. No, tu razinu igranja na sigurno i upravljanja u kojem se zbog nepostojanja ‘vlasnika’ mora pitati svakoga za sve teško bi prihvatio i jedan partner drugačijeg mentaliteta, pa se tu vidi i razlog gotovo nemogućeg suživota Pavića i Zadre, međusobnog spajanja tvrtki.

• Nakon ovoliko godina uzimam si za pravo reći da tko sa mnom ne može taj se, u najvećem broju slučajeva treba pitati je li s njim sve u redu – kaže Pavić s druge strane.

Strastveni je zaljubljenik u nogomet. Bio je aktivni nogometaš do kraja studija, tijekom studija se bavio džudom, a osim sporta uključen je u rad HKUD-a Osijek. Od 1983. je u Upravi NK Osijek kao predsjednik i član Uprave. Davor Šuker, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1998. godine, prvi je ugovor dogovorio upravo s njim, a Ljupka Petrovića, koji je s Crvenom zvezdom osvojio Ligu prvaka, postavio je za trenera. S obzirom na to da je u sportu sudjelovao u izgradnji svjetskih imena, drži da i repu može proizvoditi na svjetskoj razini. Nogomet ga je, kaže, naučio da se igra postavlja prema raspoloživim igračima, a ne prema tome što si netko umisli.

• To je prvo pravilo. Drugo pravilo je: nemoj podcijeniti protivnika, jer ako ga podcijeniš, dobiješ pet komada. To se nerijetko događa našoj konkurenciji. Treće pravilo: od autogola nema obrane. Zato jesu jedino što sankcioniram autogolovi u tvrtki – kaže Pavić.

Za njim se ne vuku nikakve afere, izbjegava politiku, ne troši na luksuz, vozi Škodu Octaviju i teško se može reći da je tipičan tajkun ili snob, barem u materijalnom smislu. Egocentričnost je druga priča jer se teško oteti dojmu da Pavića nije zasmetalo stalno (samo)isticanje Vira kao predvodnika konsolidacije domaćih šećerana i najuspješnije među njima. Djetetu IPK-a koje tu šećeranu pamti kao najveću to sigurno para uši.