Grahorice, orašasti plodovi poput badema, lješnjaka i, naravno, oraha, poriluk, koji Francuzi zovu šparoga siromašnih, jabuke i kruške, grožđe… To su samo neki plodovi jeseni zbog kojih je to godišnje doba najizdašnije za zdravu i raznovrsnu prehranu. Pobliže ćemo predstaviti tunu, dunje i kukuruznu krušicu, tri potpuno različite namirnice koje Ana Ugarković preporučuje u jesenskim poglavljima svojih prekrasnih knjiga Danas kuham. Rana jesen početak je prave sezone lova na tunu, najveću ribu koja obitava u Jadranu i može narasti do četiri metra i 600 kilograma.
Tuna ‘izlazi’ iz hladnih morskih dubina i počinje se približavati obali. Zalazi u sve kanale i zaljeve i lako se lovi, što ne znači i da je lako kupiti je. Jadranu tunu traže Japanci, kupuju je vlasnici restorana, a najveći dio odlazi u tvornice za preradu ribe. Valja se ipak potruditi oko nabave jer je tunino meso posebna poslastica. A što se jednostavnije priprema, to je bolja. Odreske tune, poput bifteka, treba oprezno peći tako da meso ostane ružičasto u sredini. Samo je dovoljno masno, pa ga prije pečenja treba nualiti samo toliko da se ne zalijepi za tavicu. Pečenu tunu dobro je pokapati najboljim maslinovim uljem.
Dunja je voće koje sirovo, najjednostavnije rečeno, ne valja. Kuhana je, pak, nevjerojatan spoj izmiješanih mirisa zelene jabuke i kruške te tropskog voća poput ananas i guave. Ako je nemate u svome vrtu, najlakše je nabaviti u susjedovu. Uz dopuštenje, naravno. Nedovoljno zrela dunja sazret će na ormari i ujedno prekrasno zamirisati sobu za tjedan-dva. Portugalski naziv za dunju je ‘marmelos’. Znači da je originalna namirnica za marmeladu.
