Home / Financije / Strah za kunu kad turisti odu

Strah za kunu kad turisti odu

U ova kilava burzovna vremena (hvala, guverneru!) mi obični smrtnici možemo iskoristiti priliku i jeftino kupiti eure, primjerice za 7,15 kuna.

  • Pa ljudi u Hrvatskoj nemaju pojma da je kriza! Pratiš li samo naše ‘mainstream’ medije, odsječen si od svijeta! Gore je nego u doba željezne zavjese! Nitko ne ‘kuži’ koliko danas stoji novac i da smo na pragu slabljena kune… – drečao je u slušalicu Izvezeni Mozak nakon što se vratio s godišnjeg.

  • E, moj Izvezeni, i tebi je godišnji popio mozak. Ne ljuti se na ‘mainstream’ medije, nego na postotke. U svijetu koji te uveza postotak ljudi koji žele čitati koliko danas stoji novac jednostavno je dovoljno velik da bi ti mediji postojali. I gotovo – reko mu bijesnom.

  • Ali…

  • Ma nema tu ‘ali’. Imaš nešto, nazovi katastrofičara, to jest realista, u specijaliziranim novinama, i imaš Rohatinskog, koji je spriječio banke da se zaigraju kao što su se zaigrale u svijetu u koji si se izveza. Rohatinski je medij za sebe. Zovnu ga tu i tamo na telku, nadajući se da je na drugom programu kakav dobar film ili utakmica. Samo što prije njegovih intervjuja ne emitiraju ono upozorenje da srčani ili kreditni bolesnici ne bi smjeli slušati ono što će reći…

Dok su turisti još tu, ima smisla držati odnos eura i kune kakav jest, a nakon što odu kući, iako su posljedice njezina klizanja na široke mase jasne – strah me za kunu. Svako malo navrati netko u kvartovski kafić i pojada se da je nešto poskupjelo. Nastavi li se to, bojim se da nema tog Rohatinskog koji će spasiti kunu. Ono, čisto logički, ako je rajčica nekoć stajala pet kuna, a euro sedam i nešto, u redu. Ali, ako je rajčica danas osam ili deset kuna, a euro i dalje sedam i nešto… Na koliko rajčica može ‘otić’ a da se kuna održi na tih sedam i nešto za euro? O, da, ovih dana o malo čemu razmišljamo o mjestu na koje bih stavio lovu da je zaštitim od inflacije.

Knjige kažu da dionice najbolje čuvaju novac od inflacije. Recesija, inflacija, što god, bilo koje doba, najbolje je novac stavit u dionice. Je, Kandit na 500-tinjak kuna, a Kolarek do kupljuje, nije da ne mami. Ali, dok je omjer dionica i gotovine i dalje četiri prema jedan, da prije novoga šopinga odradim neke posliće…

Rohatinski neće tiskati od šest do devet milijardi kuna Molu potrebnih za Inine dionice. Reče im da to izvole kupiti na tržištu. U ova kilava burzovna vremena (hvala, guverneru!) mi obični smrtnici možemo iskoristiti priliku i jeftino kupiti eure, primjerice za 7,15 kuna. Možda i jeftinije. Bar nešto.

Dalje, mislim da ću pokriti minuse na obje kartice. A uštedu na kamatama tretirat ću kao prinos. Ne znam napamet kolike su kamate, mislim 10 ili 12 posto na godinu. Likvidirat ću i kredit s deviznom klauzulom. Ovisno o procjenama – u pravu je Hegel, sve treba promatrati u kretanju – kako bih se sasvim oslobodio utega zaduženosti, da bih u ovim volatilnim vremenima mogao posve mirno ulagati, možda gotovinom, ne prodajući dionice, likvidiram čak i margin kredit.

Nije samo inflacija, imam i drugi razlog zašto radim na čišćenju svih kredita. Prije ili poslije bit će pravo vrijeme za posuđivanje novca za investiranje. E, taj dan želim dočekati čist kao beba, s besprijekornom poviješću vraćenih kredita. A do tog dana ne želim plaćati kamate.

Sad ostaje još samo pitanje kad će taj dan. To je majka svih početničkih pitanja, to je krajnje početničko pitanje: kad će ovo ili ono rasti, kad će se tržište oporaviti, kad će, kad će… Pa, kažu ljudi koji su na burzi dulje od mene da su to već vidjeli. Cijene dionica rastu, rastu, pa potop. Kraj potopa označavaju mali prometi, a dolazak stranog kapitala znak je početka novog rasta. Istina, posljednju godinu rasta odradila je domaća potražnja, ali to se briše iz zapisnika. Zapravo je to bio signal da sve treba rasprodati, pobjeći glavom bez obzira.

Dakle, kad će taj strani kapital? Pa, malo ćemo pričekati. Amerika je u recesiji. I Europa. Ako i nije, sutra će biti. Japan je u recesiji otkako je dolar slab, ‘stotinu’ godina. S time da su Japanci nešto emotivniji, pa su zbog recesije svi i u depresiji. Kina je, pak, velika tvornica. Kako je cijeli svijet u recesiji manje kupovao, tvornica će poslovati slabije nego prije. Tako, nakon što svijet riješi probleme kod kuće, investirat će i na Zagrebačkoj burzi.

Eto… Da vidimo hoće li Lehman naći kupca ili će ‘kahun’. Da vidimo kako će Amerika riješiti Fannie i Freddie. Na kraju, da vidimo i komu će pripasti Sladorana – čija cijena, bez obzira na to pripala Kanditu ili Viru, svakako raduje nas vlasnike IPKK. 😊