HoReCa

Nevenka Cerovsky, dosadašnja potpredsjednica Atlantic grupe za financije i strateški razvoj, nakon pet godina u toj kompaniji prelazi u Getro, gdje će osim za financije biti nadležna i za informatiku.

• Za prelazak sam se odlučila zbog odlične ponude i zato što je nakon IPO-a moj zadatak u Atlanticu završen – kaže Cerovsky, koja je zbog privatnih razloga odustala od nastavka karijere u inozemstvu i prihvatila ponudu iz Getroa.

Prije dolaska u Atlantic bila je članica Uprave Podravke, a prije toga glavna financijska direktorica u Plivi.

Igor Dropulić, direktor tvrtke SAP, najavio je svjetsku konferenciju SAP World Tour 08, koja se odvija u 60 građeva diljem svijeta. Desetog i 11. rujna domaćin dvodnevne konferencije o poslovnim i tehnološkim dostignućima i novostima bit će Zagreb. Velik naglasak SAP će staviti na poticanje rada svoje udruge korisnika HrUSko, čiji je novi predsjednik Boris Draženović, kao i na osnaživanje partnerske mreže i kontinuiranu potporu partnera, poput tvrtke B4B koja se na SAP World Touru pojavljuje kao dijamantni partner.

Naziv tvrtke Mercator – Plodine, osnovane potkraj 2006. radi postizanja boljih uvjeta kod dobavljača, uskoro bi mogao biti proširen nazivom još jedne trgovачke kuće. U trgovачkim se krugovima posljednjih dana, naime, proširila vijest da Billa planira ući u nabavni savez s Mercatorom i Plodinama. Na taj potez Billu je potaknuo pad prihoda u 2007. Stvaranje saveza znatno bi ojačalo Billine pregovaračke pozicije kod dobavljača, ali i Mercatora i Plodina, jer su njihovi zbrojeni prihodi otprilike šest milijardi kuna. Prema neslužbenim izvorima ideji stvaranja takve nabavne grupacije trenutačno su najmanje sklone Plodine zbog toga što se žele udruživati s lancima koji ostvaruju iznadprosječni rast. Upravo je to bio razlog nezadovoljstva vlasnika Plodina Mile Ćurkovića s grupacijom NTL, iz koje je stoga i izašao.

Iako je prije osam mjeseci objavljeno da je Ultra gros, koji ima 23 članice, preuzeo virovitički Trgocentar, u tom je preuzimanju sudjelovalo samo šest članica te predsjednik Uprave Ultra grosa Antonio Vuksan Ćusa i tvrtka Čakovečki mlinovi, koja uopće nije članica grupacije.

Akvizicija Trgocentra iz Virovitice, pompozno najavljena kao dobar temelj za daljnje korake prema kapitalnom udruživanju članica Ultra grosa, čini se da će umjesto temelja postati iznimka koja potvrđuje pravilo da su vlasnička povezivanja u trgovачkim grupacijama u Hrvatskoj u praksi teško izvediva.

Naime, iako je prije osam mjeseci objavljeno da je Ultra gros, koji ima 23 članice, preuzeo virovitički Trgocentar, u tom 10 milijuna eura vrijednom preuzimanju sudjelovalo je samo šest članica, točnije trgovачki lanci Gavranović, Metss, Ribola, Sonik, Trgovina Krk i Victa, ali i Antonio Vuksan Ćusa, predsjednik Uprave Ultra grosa, i tvrtka Čakovečki mlinovi, koja uopće nije članica grupacije. Upravo podatak da u akviziciji nisu sudjelovale sve članice, da su se u strukturu Ultra grosa ubacili i Čakovečki mlinovi (inače vlasnici trgovачkih kuća Metss i Trgovina Krk) te da je i sâm predsjednik Uprave Ultra grosa ‘iskeširao’ priličnu sumu za otkup udjela u virovitičkoj tvrtki (navodno 2,5 milijuna kuna), posljednja je jabuka razdora koja je dodatno zaoštrila iako ne baš sjajne odnose među članicama trgovачke grupacije.

Vlasnici nekih trgovачkih lanaca postavili su pitanje zašto se Čakovečki mlinovi uključuju u preuzimanje Trgocentra i odakle direktoru Ultra grosa novac za kupnju vlasničkog udjela. Prema tvrdnjama osoba upućenih u odnose u Ultra grosu, u grupaciji su se počela stvarati dva tabora: s jedne strane Antonio Vuksan Ćusa i direktori Trgovine Krk, Metss, Ribole i Trgocentra Zabok, a s druge je nekoliko manjih članica koje se pribijaju da će ih velike jednu po jednu otkupiti i tako preuzeti većinu Ultra grosa. Upravo zbog toga mnogo je prijepora u Ultra grosu izazvao prijedlog pravilnika o pravokupu članica društva i kazni, koji je u dva navrata odbijen.

Članice su do sada jedino potpisale društvene ugovore u kojima se objašnjavaju problemi nabave, posebno kada je riječ o delikatesnim robama – objašnjava Lidija Kralj.

Za razliku od Kapetanove kuće, zagrebački restoran Lobby ne ovisi samo o jednom dobavljaču, pa tu ‘raskoš’ izbora može zahvaliti lokaciji – nalazi se u glavnom gradu, u kojem posluju sve poznate tvrtke orijentirane na HoReCa dobavne kanale. U Lobbyju objašnjavaju da surađuju s čak više od dvadesetak dobavljača.

• Od svakoga dobavljača nabavljamo ponešto. Primjerice, delikatesne nabavljamo od manjih dobavljača, a u izboru ostalih potrepština prvo gledamo kvalitetu, a zatim cijenu. Na našem tržištu može se nabaviti sve što je potrebno za rad restorana – objasnili su ugostitelji iz restorana Lobby.

I zagrebački restoran Peoples, slično kao i restoran Lobby, okrenut je mnogim dobavljačima i gotovo svu robu nabavlja kod njih. Na samostalnu se kupnju odlučuju samo ukoliko im trebaju neke sitnice, koje se dobavljačima, zbog male narudžbe, ne isplati dostaviti. Tada svoje potrebe pokrivaju kupnjom u jednom od velikih trgovačkih lanaca, najčešće birajući Metro. Inače, samo za nabavu hrane imaju četvrtdesetak dobavljača.

• Pića nabavljamo od Roto prometa. Za druge artikle orijentirani smo dobavljačima – proizvođačima čima, što je nabava iz prve ruke. Za svaku skupinu artikala imamo nekoliko dobavljača. Tako za nabavu ribe imamo dva dobavljača, a isto tako i za svježe meso, jer što nema jedan, ima drugi. U pravilu mi naručujemo što nam treba tekućeg dana, a sljedeći dobivamo robu. Povrće i riba nam dolaze svaki dan, a meso svaka tri. Imamo i razne dobavljače za sortna vina. Tako, jedni nam dobavljaju australijska vina, drugi čileanska, treći južnoafrička, a četvrti slovenska. Što se tiče domaćih vina tu postoji mnoštvo dobavljača na koje se oslanjamo, ovisno o sorti i proizvođaču – kaže Filip Andelić iz restorana Peoples.

Posebna je priča i o potrepštinama potrebnim za dobar rad restorana, poput sanitarne materijala, koji dobivaju svakog tjedna od jedne tvrtke.

Zagrebački restoran Hemingway baru dobavlja na nešto drugačiji način.

• Što se tiče barskog poslovanja u koje se ubrajaju alkoholna i bezalkoholna pića, kave i mineralne vode, najjači dobavljač u ovom dijelu Hrvatske je Roto promet, od kojeg i mi nabavljamo te proizvode. Iz njihove ponude nabavljamo 99 posto pića koja se nalaze u našem baru. Oni u ponudi drže sva pića potrebna za poslovanje bara, a odnedavno nude i svježe voće. Sitne neophodne barske potrepštine kao što su šećer, sol i slamke nabavljamo u velikim trgovačkim lancima. Meso i povrće nabavljamo iz provjerenih trgovina u kojima smo sigurni u kvalitetu mesa, kao što su Metro i Getro, a dio mesa nabavljamo i od privatnih proizvođača s kojima dogovaramo količine mesa potrebne za pojedini mjesec. Na taj način imamo pripremljene dovoljne količine mesa za naše potrebe – objasnio je Saša Lovrenščak iz Hemingway bara.

Stvari su drukčije kada se nudi nešto izvan standardne ponude na hrvatskom tržištu kafića i restorana. Tako je Martina Šubic, mlada zagrebačka poduzetnica, otvorila internetski kafić CyberFunk Café, u Masarykovoj ulici u Zagrebu. Posjetiteljima svoga kafića osim pristupa internetu nudi fotokopiranje, kopiranje CD-a, razvijanje fotografija i sličnog. Ono što ih razlikuje od konkurencije ponuda je svježe iscjijednih sokova uz ponudu kave i čajeva.

• Preskupno nam je na tržnici nabavljati povrće iz kojeg radimo sokove. Radi toga smo se usmjerili prema malim proizvođačima voća i od njih nabavljamo sezonsko voće. Za proizvodnju svježe iscjijednih sokova bitna je svježina voća jer smrznuo ne koristimo. U osnovi imamo problem s nabavom voća za naš kafić. Do dobavljača dolazimo na razne načine. Do nekih smo došli putem novina, naime, neki su vidjeli naš oglas i javili nam se. Tako smo mi dobili novog dobavljača svježeg voća, a oni kupca – objasnila je Martina Šubic.

Za kavovine imaju jednoga dobavljača, kao i većina kafića, a s velikim dobavljačima na HoReCa nisu uspjeli ostvariti suradnju jer su za njih premali igrač na tržištu.

Dok se restorani i kafić s drugačijom ponudom trude opstati na tržištu, otvara se tržište za nove igrače koji bi svojom ponudom mogli zadovoljiti njihove potrebe. Tu svoju priliku mogu naći i već postojeći distributeri u HoReCa kanalu i proširiti svoje poslovanje. Trenutačno zbog svog dobrog položaja u izvrsnoj usluzi i brojnim dobavljačima uživaju restorani zagrebačke regije. Najveća je prilika na domaćem tržištu opskrba rubnih dijelova Hrvatske, koji još uvijek pate zbog loše povezanosti sa Zagreboom, ali i s većim gradovima. Tamo postoji tržište, restorani i kafić koji trebaju robu, samo je pitanje kada će vodeći dobavljači prepoznati potencijale tih dijelova Hrvatske i svoju robu i usluge ponuditi i tamo.