Humorom i empatijom protiv situacija u kojima smo ugroženi

Da bismo mogli učinkovito primijeniti obrambene mehanizme, prije svega trebamo osvijestiti kako se osjećamo da bismo znali je li situacija u kojoj se nalazimo stvarno ugrožavajuća i što nam govori o nama i našoj okolini.

Prirodni nagon za samoodržanjem tjera nas da se branimo od svega što nas ugrožava. I od svega za što mislimo da nas ugrožava. Više ili manje uspješno. Branimo se i od boli koju smo već iskusili i pohranili je u sjećanju. Kad uspijemo i obranimo se, odahnemo. No, kada se branimo, posežemo često za nesvjesnim rješenjima kojima ćemo situaciju, kad je već ne možemo promijeniti, sagledati na sebi prihvatljiviji način. Tada često izaberemo one reakcije koje možda mogu zavarati druge, no prije svega zavaraju nas same, ali nam omogućuje da preživimo.

Tijekom odrastanja možemo se susresti sa situacijama koje ne razumijemo, a koje mogu povrijediti naš osjećaj integriteta. Želeći se obraniti od boli, pa i straha da nećemo opstati, pribjegavamo mehanizmima zaštite koji nam pomažu da se, više ili manje uspješno, nosimo sa situacijom. Naučimo ih, dakle, koristiti dok smo još premali da bismo shvatili svijet oko sebe, te ga doživljavamo iz perspektive nezrelog bića. Takve mehanizme obrane stoga i zovemo nezrelima, a u kasnijim nam razdobljima života mogu pričinjavati prilične teškoće, ako im automatski pribjegavamo.

Kada ih koristimo da bismo ‘preživjeli’, prilagođavamo stvarnost svojim potrebama ili shvaćanju svijeta, pa i kasnije svijet doživljavamo prema svojoj, iskrivljenoj slici, a ne prema ‘stvarnoj’ opasnosti ili prilikama koje nas okružuju. Tu za mnoge počinju problemi. Pušu i na hladno ili odbiru reakcije ne kriznu situaciju ili sukob koji ih zapravo doista ne ugrožava, a zbog kojih ‘preventivno’ povrijede druge, koji su najčešće kolateralne žrtve. No, obrambeni mehanizmi, zreli ili nezreli, dobri ili loši (shvatite ovo uvjetno, jer sve što nam pomogne u konačnici je za našu psihu barem privremeno – dobro) služe nam. U situacijama u kojima ih ne koristimo kao pomoć u nošenju s teškoćama, strada naše zdravlje – osjećamo se loše, a često možemo i teže psihički oboljeti.

Obrambeni mehanizmi imaju mnogo, no kako nisam psiholog, neću vam u svom odgovoru pisati o tome detaljnije. Predlažem da, ukoliko vas ta tema doista zanima, potražite stručnu literaturu u kojoj ćete se upoznati s klasifikacijom i znanstvenim obrazloženjima obrambenih mehanizama (nekoliko najvažnijih i najčešćih su: negiranje, potiskivanje, racionalizacija, supstitucija, kompenzacija, projekcija, regresija, fiksacija, rezignacija). Ono o čemu vam želim nešto reći način je na koji možete učinkovito koristiti zrele mehanizme obrane, jer je upravo to ono što svjesnim naporom možemo učiniti i tako izbjeći nepotreban i neželjen posljedice, kod sebe i svoje okoline.

Zreli mehanizmi obrane su oni s kojima situaciju, koju smo doživjeli kao izvor ugroze (a strah, ljutnja i ostale negativne emocije govore nam o tome da neka situacija u kojoj smo izaziva u nama otpore i nije dobra za nas), pokušavamo svjesno riješiti na način da ne ugrožavamo ni sebe, niti svoju okolinu. Za razliku od nezrelih obrambenih mehanizama, zreli mehanizmi obrane rezultat su našeg svjesnog napora. Da bismo ih mogli učinkovito primijeniti, prije svega trebamo osvijestiti kako se osjećamo. Tada možemo zaključiti je li situacija u kojoj smo ugrožavajuća i što nam govori o nama i našoj okolini. Možemo li nešto iz te situacije naučiti? Može li nam ona pomoći da reagiramo tako da učinkovito uklonimo izvor negativnih osjećaja? Osvještavanjem načina na koji se branimo (obrambeni mehanizmi, osobito nezreli – naša su, najčešće, svjesna reakcija) počinjemo rješavati probleme.

Neki od mehanizama koje smatramo zrelima, a koji nam pomažu da se nosimo s ugrožavajućom situacijom su humor, empatija, sublimacija. Kako ih primjenjujemo? Situaciju u kojoj smo svjesno sagledavamo iz drugog kuta. Osobu koja nas je povrijedila promatramo kao ranjeno ljudsko biće. Postavljam zdrave granice (ne dozvoljavamo joj da nas i dalje ugrožava), no ne ljutimo se na nju, ne mrzimo je, niti joj pokušavamo nauditi. Okrećemo drugi obraz, ne da bi nas povrijedila, nego da bismo krenuli dalje s osjećajem samopoštovanja.