Home / Financije / Izgleda da tržište ‘časti’ produljenjem razdoblja jeftine kupnje

Izgleda da tržište ‘časti’ produljenjem razdoblja jeftine kupnje

Analitičari banke koja je prva rekla da je car gol, to jest najavila krizu hipotekarnih kredita i njezine posljedice, sad kažu da smo, više-manje, bosi prošli tek pola trnja.

Okladio sam se sa Strujom Hidrašem da se Hidroelektra do kraja godine neće tržiti po 1.800 kuna. Simpatični penzić i ja upoznali smo se prije nekoliko mjeseci i od tada se čujemo svako malo. Javio se s mora. Kaže da je, kupuješ li na tržnici, ‘dolje’ život jeftiniji nego u Zagrebu, a on povremeno – od nečeg se mora živjeti – proda malo dionica.

  • U janjetinu, mladi kolega; prije Nove godine prodavat ćemo mi Hidru za 1.800 kuna – reče on.

  • Prije za 300 do 500. Ali, u nadi da će se Hidra tržiti po 1.800, a da je na toj cijeni neću prodati, dakle u nadi da ću platiti janjetinu i čekati svoju ciljanu cijenu, rađašno prihvaćam okladu – nasmijao sam se.

  • Čemu taj pesimizam? Čak cinizam!

  • Ma, nije ni pesimizam ni cinizam. Problem je što bi ‘svi’ prodavali Hidru na 1.500, 2.000 ili 3.000 kuna, a malo je tko kupuje na 730 do 800. ‘Svi’ bi prodavali Kandit na 2.000, ali malo tko osim Kolareka kupuje na 500 do 540…

Kamo sreće da je to jedini problem. Eto, gledali smo pad cijena, zapravo prosijavanje karaktera na putu prema dolje. Gotovo sigurno manje od jedan posto igrača predvidjelo je objektivne i čisto subjektivne učinke hipotečarne krize, i smanjenu likvidnost, i što je već trebalo predvidjeti, i prodalo je dionice na vrijeme. Potom su neki, neovisno o fundamentima, prodavali na 1.600, neki na 1.400, i tako do današnjih razina. Da nam ne bješe iščekivanja u vezi s Inom, vjerojatno bismo Hidru već kupovali za 500. Sad mislim da nam slijedi prosijavanje karaktera na putu prema gore. Neki će prodati na 800, neki na 1.000, poznajem profesionalce koji bi, citiram, ‘tako slatko ‘utopili’ Hidru na 1.600 kuna…

Stjecajem pisanja nove knjige popio sam piće s Goranom Kožuljem. Nedavno je bio u Americi, pa mi priča…

  • Recesija se vidi na svakom koraku. Godinama onamo idemo na pripreme, i sve nam je bilo skupo. Ove smo godine bili kraljevi. Cijela reprezentacija je kupila laptape fantastičnih performansi za bagatelju…

  • Da – upadno mu u riječ – HP je zbog slabog dolara imao sjajne rezultate.

  • Pazi ovo! Englezi iz Londona otputuju u New York, prespavaju, kupe iPod, i to im je jeftinije nego da su ga kupili doma! Odjeća besramno jeftina. Duje (Draganja, moja napomena) je htio prodati džip za 3.000 dolara, ali nije uspio! Nitko neće auto koji mnogo troši…

Na kraju radnog tjedna popio sam e-vino s Izvezenim Mozgom. Dobrom raspoložen zafrkavao sam se oscilacijama cijena Fannieja i Freddieja.

  • Znaš, pada mi na pamet da na pet minuta budem bedasti frustrirani komentator pod tekstom, recimo na Bloombergu. Pa da ispod članka u kojem Buffett kaže da su Fannie i Freddie pa-pa napišem da ‘što taj stari prdonja trkelja’. Eto, ja sam kupio za 2,80 i prodao za pet dolara te se namlatio para.

  • Što, naravno, nije istina, a još manje ima veze s ko- načnom sudbinom Fannieja i Freddieja, ali dobro zvuči. Recimo, napišeš da je Buffett burzovni iscjedak – Izve- zeni se valjao od smijeha.

  • Fakat mi je super gledati veliku kockarnicu. Te država će nacionalizirati, te neće, nagli padovi, nagli rast…

  • A što bi ti radio da si Igor Štimac i imaš kladio- nicu?

  • Zna se što bih. Svim silama bih svim mogućim informacijama privlačio kockare. Osobito ako sam Merrill Lynch, pa sam suvlasnik Bloomberga. Brao bih pare igrajući na sigurno, a mamio bih ljude da se klade.

  • Eto vidiš kako si pametan!

Napokon, eto nas kod ‘kamo sreće da je to jedini pro- blem’. Dok smo čakulali, Izvezeni je surfao webom.

  • Ups! UniCredit kaže da će globalna kriza trajati još godinu dana – reče on.

Eh, njemu je ‘ups!’, a meni je ‘jao!’…

Analitičari banke koja je prva rekla da je car gol, to jest najavila krizu hipotekarnih kredita i njezine posljedice, sad kažu da smo, više-manje, bosi prošli tek pola trnja. Slično prognozira i japanski Mizuho Financial Group. Dakle, bankarski sektor oporavljat će se pola godine ili godinu, a zatim i ostali. Proteklih osam mjeseci akumulirao sam gotovinu. Sve je tako prokleto jeftino. Odgovor na pitanje ‘što da kupim?’ opet je ‘kupi’. No, brdo ljudi kune se da jedva čeka Crobex na 4.200 pa da rasproda cijeli portfelj, a sad još i moj ljubljeni UniCredit, iako ne tim riječima, kaže da imamo godinu dana novih prilika za jeftinu kupnju uzduž i poprijeko kugle zemaljske. Zato sam odlučio pokriti dug na kreditnim karticama i kupiti eura koliko mi je još ostalo glavnice i kamata na kreditu s valutnom klauzulom.