Piše: Ivo Kozarčanin

Tek jedan do dva posto vina namijenjeno je duljem odležavanju u boci i zahtijeva de luxe smještaj. Najbolje ih je čuvati u zidanom i neožbukanom podrumu ukopanom u zemlju.

I mam tridesetak boca dobrih vina. Gdje da ih čuvam, upitao me kolega s posla. U trbuhi, odgovorio sam bez razmišljanja. Popij ih što prije, dodao sam. Još nisam požalio što sam popio butelju vina, ali nekoliko mi je puta bilo žao kad sam prolio vino jer se pokvarilo. Što starije to bolje, jedna je od najvećih zabluda, moglo bi se reći i besmislica, u vinskome svijetu. Više od 95 posto svjetskih vina napravljeno je da se potroši do sljedeće berbe. O njihovom skladištenju i čuvanju doista ne treba previše razmišljati jer se neće stići pokvariti osim ako ne stoji izravno na suncu, pokraj peći ili radijatora. Još tri do četiri posto vina mogu izdržati dvije do tri godine. Njih se može čuvati u mračnoj prostoriji u kojoj nema velikih temperaturnih skokova, ali ne smije biti ni krumpira, kupusa i sličnih namirnica neugodna mirisa.

Preostalih jedan do dva posto vina koja su namijenjena duljem odležavanju u boci zahtijevaju de luxe smještaj. Najbolje ih je čuvati u zidanom i neožbukanom podrumu ukopanom u zemlju koji ima debela vrata i rijetko se otvara. Takvu priliku ima malo koji vlasnik kuće, a vlasnici stana u zgradama o skladištenju vina u podrumima ne trebaju ni razmišljati zbog instalacija koje tamo prolaze i griju. Njima su namijenjeni klimatizirani regali za vina, tzv. vinski kabineti.

Najbolji mogu uskladištiti od 400 pa do čak 1.000 boca različitih vina jer imaju mogućnost hlađenja na tri različite temperature: do sedam stupnjeva za pjenušće, do 13 za bijela te do 18 stupnjeva za crvena vina. Najveći klimatizirani vinski regali mogu skladištiti i cijele sanduke vina, a jedino što ne mogu, a lijepo je vidjeti na starome vinu, jest omogućiti slijeganje prašine i paučine na boce. Takvi regali stoje i do nekoliko desetaka tisuća kuna.

Jeftinije se može proći kupnjom nekoliko manjih vinskih hladnjaka. U jednom se može smjestiti tridesetak boca pjenušca i slatkih, predikatnih vina koja traže najnižu temperaturu. Drugi će biti namijenjen bijelima, a treći crvenim vinima. S takva tri hladnjaka, čija je cijena već od 1.600 kuna, spremiće se stotinjak boca dovoljno različitih vina za svaku priliku i redovito ih se može popunjavati.

Četvrti hladnjak, ako za njega ima mjesta u stanu ili kući, može poslužiti za pravu arhivu, odnosno za vina koja se godinama neće dirati. Poput bordoških crnjaka iz 1961. godine, berbe kojoj još nije vrijeme za ‘odstranj’. U boci su skoro 50 godina, a stručnjaci britanskog magazina Decanter kažu kako ih treba piti – uskoro.

Ako doista želite stvoriti vlastitu arhivu vina, birajte ona punjena u magnum boce od litre i pol. U njima je srazmjerno manje zraka nego u običnim buteljama pa će vino sporije stariti. Osim toga, i staklo je deblje pa bolje ‘čuva’ vino od lošeg utjecaja svjetla i topline.