ljivi pobornik modernizma u svim njegovim formama, a rezultat toga je svestremska trgovina Bata cipela u Pragu, koja i danas postoji.
Njegov najveći projekt ipak je transformacija rodnoga grada Zlina u supermodernu radničku utopiju. Koncipiran prema engleskim gradovima poput Letchwortha, na Zlinu su radili moderno nastrojeni arhitekti poput Jana Kotere, Františka Gahure i Vladimira Karfika i od njega napravili pravi grad s 45 tisuća stanovnika. Središnje mjesto bilo je tadašnje sjedište kompanije, inače jedna od najviših zgrada tog doba, koja je dobila na posebnosti kada je Jan, preuzevši ‘uzde’, dao instalirati svoj ured u lift kako bi mogao nadgledati kompaniju bez da ustaje sa stolca.
Nažalost, Tomaš je umro prerano, u avionskoj nesreći 1932. godine pri pokušaju uzlijetanja u lošim vremenskim uvjetima. Kompaniju, već tada najvećeg proizvođača cipela na svijetu, preuzeo je njegov polubrat Jan Antonín Bata. Bata je tada zapošljavala 16 tisuća ljudi, držala 1.645 trgovina i 25 poslovnih operacija. Većina toga bilo je centralizirano u regiji Bohemija – Moravija i Slovačkoj, ali tvrtka je već bila internacionalizirana s 20 međunarodnih operacija, 132 trgovine i 790 zaposlenika u inozemstvu.
Moramo imati na umu da su mogućnosti za umnažanje bogatstva neograničene. Svi mogu postati bogati. Postoji greška u našem stavu da svi ljudi ne mogu postati jednako bogati. Bogatstvo ne može postojati tamo gdje su ljudi zauzeti međusobnim varanjem i nemaju vremena za stvaranje vrijednosti i bogatstva. Nevjerojatno je da najviše bogatih ljudi i stanovništva s visokim standardom možemo naći u zemljama s visokim poslovnim moralom, a siromašne poduzetnike i osiromašeno stanovništvo u zemljama s niskim standardom poslovne moralnosti. To je normalna stvar jer su ti ljudi usredotočeni na međusobno varanje umjesto na stvaranje vrijednosti. Radnicima dajemo udjel u profitu ne zato što smatramo da moramo dati novac ljudima iz dobrine svoga srca. Ne, mi želimo postići druge ciljeve tim pristupom. Tom mjerom želimo postići još niže troškove, odnosno situaciju u kojoj će cipele biti jeftinije, a radnici bogatiji. Držimo da su naši proizvodi još uvijek preskupi, a plaće radnika preniski – smatrao je Tomaš Bata.
