Piše: Renato Đurđević

Zadaća je MBA studija studentu skratiti vrijeme uvođenja u posao i prilagoditi ga poslovnom okruženju. Stoga uspješne poslovne škole prate trendove u menadžerskom obrazovanju i nadopunjavaju programe.

Dok ex cathedra nastava zbog beskonačnih teoretskih predavanja dobiva sve oštrije kritike, MBA studiji koji u žarište stavlja praksu, operativnu učinkovitost i timski rad, sve su zanimljiviji menadžerima i poduzetnicima jer je više obrazovanje ne samo jamstvo da se posao sačuva već i jamstvo za napredovanje i za financijski uspjeh. U skladu s tim domaće poslovne škole, žele li biti uspješne, moraju pratiti svjetske trendove u menadžerskom obrazovanju.

Od ove školske godine na ZŠEM-u osim već uhodanih pet smjerova MBA programa, menadžment, marketing, financije i bankarstvo, računovodstvo i revizija te upravljanje informacijskim sustavima, kreće i opći MBA diplomski studij, namijenjen zaposlenim osobama s neekonomskim i starijima s ekonomskim obrazovanjem.

Opći MBA studij uz obvezne ima i veći broj izbornih predmeta iz svih temeljnih područja poslovnog obrazovanja i studij može, ovisno o potrebama studenta, trajati od jedne do tri godine, a stoji devet tisuća eura. Na ZŠEM-u uvode još i smjer Menadžment informacijskih sustava.

Prva generacija MBA studenata na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu krenula je još prije 15 godina, tako da su neki danas vodeći hrvatski menadžeri upravo ondje brusili znanje i vještine potrebne u poslovanju. Taj fakultet ima najveću bazu alumnija u regiji, a cijena MBA studija je 9.500 eura.

Na našem MBA-u na Ekonomskom fakultetu inzistiramo na profesionalnom i prijateljskom odnosu između predavača i studenata. Još važniji aspekt za razvoj privatnih i poslovnih odnosa je praksa čestih MBA team-building izleta u zemlji i inozemstvu kao i slična organizirana druženja – kazuje tajnik MBA studija na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Domagoj Hruška.

Kad se uspoređuju MBA studiji u Hrvatskoj s uglednim svjetskim poslovnim školama kao što su, primjerice Warton, London Business School ili Insead uočljivo je da se svugdje koriste isti udžbenici i gotovo istovjetan nastavni program za svaku pojedinu disciplinu. U inozemnim poslovnim školama stječe više znanja, ali samo zato što su sve te škole postavljene na full-time načelu. U Hrvatskoj si tek mali broj kandidata za MBA studij može priuštiti da godinu ili dvije proveđe na skupim MBA studijima, bez ikakvih vlastitih prihoda. Još je manji broj tvrtki koje su spremne uložiti velik novac u svoje zaposlenike da bi se oni nakon nekoliko godina vratili s novim znanjima i novim idejama. Kvalitetnije je studirati full-time, ali kod nas je to zasad većini mladih ljudi nemoguće. Usporedba inozemnih i naših MBA studija nikako nije jednostavna, kao što to mnogi tvrde, ističu na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Liste najboljih poslovnih škola u svijetu rade se na osnovi nekoliko kriterija od kojih je jedan od najvažnijih plaća ostvarena nakon završetka studija tako da na listi 100 najboljih svjetskih MBA programa u 2008. prema Financial Timesu nema nijedne škole istočno od Francuske.

Cotrugli Business School ima centre u Zagrebu i Beogradu i ured u Sloveniji. Okosnica njihove djelatnosti je Executive MBA program, namijenjen top i srednjim menadžerima i samostalnim poduzetnicima, a stoji 18 tisuća eura plus PDV. Ove godine upisuju šestu generaciju.

Moramo biti svjesni da iako pružaju veliku komparativnu prednost u poslovanju, MBA programi ne donose čarobnu formulu svojim polaznicima nakon završetka. U svakom slučaju, oni su u prednosti u odnosu na konkurenciju bez MBA – pojašnjava dekan poslovne škole CBA Haris Boko.

CBA će pokrenuti i dva nova programa CEMBA (Chief Executive MBA program), namijenjen isključivo top menadžmentu s najmanje osam godina radnog iskustva. Taj se program ostvaruje u suradnji s poslovnim školama diljem svijeta, a stoji 37 tisuća eura. Drugi je program za juniore i srednje menadžere s malo poslovnog iskustva i stoji 12 tisuća eura plus PDV.

Na Veleučilištu Vern, koje nudi tri MBA programa, poduzetništvo, računovodstvo i financije i menadžment poslovnog komuniciranja, planiraju uvesti promjene u izvođenju nastave. Naime, do sada se pet briselskih UBI-jevih dodatnih kolegija izvodi paralelno s Vernovim specijalističkim diplomskim studijem. Od sada će studenti moći odlučiti cijeli diplomski studij u kontinuitetu, nakon čega će odlučiti žele li stati na toj razini i uzeti svoju diplomu specijalista struke ili će nastaviti pohađati peti semestar nakon kojega bi uz Vernovu diplomu specijalista struke stekli i međunarodnu Vern/UBI MBA diplomu. Cijena MBA-a je stotinjak tisuća kuna za pet semestara, ovisno o modelu plaćanja.

Ukapljeni plin na Krku važan je Europi, Austriji i njezinu OMV-u, važniji je nego ostalim investitorima jer od Austrije čini jedno od plinskih važnih europskih raskrižja, ali je ipak najvažniji Hrvatskoj. Ozbiljnost hrvatskoga strateškog opredjeljenja za LNG strani će investitori pratiti kroz nekoliko jednostavnih mjerila. Prvi je odluka Vlade o gradnji LNG-ja na Krku koja će držati investitore zagrijanima bude li donesena u iduća dva tjedna. Potom hrvatska strana najkasnije do kraja listopada mora izvijestiti da je postignut takozvani mali dioničarski ugovor, odnosno da su odnosi između Ine, HEP-a i Plinacroa, kao aktera koji kroz novu tvrtku sudjeluju u Adria LNG Konzorciju sa 25 posto, potpuno definirani. Uz vlasničke udjele potrebno je dogovoriti mehanizme odlučivanja. Potom se sklapa takozvani veliki dioničarski ugovor odnosno uređuju se odnosi hrvatskih dioničara i stranih investitora, a sve je to podloga za donošenje konačne investitorske odluke koja i nakon svega može biti negativna za LNG na Krku. Njemački E.ON Ruhrgas, jedan od investitora u potencijalni krčki projekt i najveći dioničar konzorcija, odustao je početkom kolovoza od LNG terminala u njemačkom Wilhelmshavenu zbog smanjene potražnje i umjesto toga odlučio kupiti pet posto udjela u Gate LNG terminalu u nizozemskom Rotterdamu.

Uza sve probleme koji prate priču o hrvatskom LNG-ju jedan je posebno zanimljiv. Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina (SDP) u svojoj je listi želja vezanih uz LNG naveo i prelazak Ine i HEP-a na plin, odnosno plinofikaciju industrije u županiji, budući da će s LNG-om obilovati plinom. Ne ulazeći u argumentaciju o opravdanosti njegovih želja, treba spomenuti da energetska strategija Hrvatske takvu opciju nije uzela u obzir. Strategija, kažu njezini pisci, prestaje biti održiva plinoficira li se u potpunosti primorsko-goranska industrija. Održivost energetske strategije sa stanovišta sigurnosti opskrbe plinom za planirana kogeneracijska postrojenja, postojeću industriju i kućanstva postaje upitna izgubi li Hrvatska LNG. Ukapljeni je plin u strateškom smislu manje važan u proizvodnji električne energije, budući da strategija težištje stavlja na druge izvore. Projekt ukapljenog plina na Krku danas se može usporediti s projektom Družbe Adrie o kojem se teoretički i u energetskoj strategiji iako kreatori te teorije sami kažu da su se ruski interesi promijenili i da je realizacija projekta koji je Hrvatska jednom odbacila sada malo vjerojatna. Ne prihvati li Hrvatska LNG sada, moglo bi joj se dogoditi da zakasni i za tu priču.

Zabavljena dnevno političkim natezanjima o LNG-ju, hrvatska javnost propušta primijetiti da se o još jednoj strateškoj odluci ozbiljno raspravlja u posljednji trenutak, što državi objektivno smanjuje šanse da maksimizira svoj interes u LNG priči, a on se svodi na pitanje zadržavanja što većeg nadzora nad trgovinom plina. Potreba da se odluke donose u posljednji trenutak smanjuje i kvalitetu javne rasprave o važnim ekološkim pitanjima i otvara mogućnost ponavljanja ‘scenarija Rockwool’, što si velike kompanije koje sa sobom u Hrvatsku nose 800 milijuna eura neće dopustiti. Strane investitore u Hrvatskoj će često optužiti da se ponašaju kao da su došli u banana državu. No, kako drugačije nazvati državu koja nema strategiju vlastitog razvoja niti definirane prioritete? Upitno je u tom smislu u kojoj je mjeri Damir Polančec spasitelj LNG-ja, a koliko je on tek jedan od kotačića vladajuće politike posve nesposobne za donošenje strateški važnih političkih odluka.