Osim Rusije najvažnija ekonomska jedinica bivšega Sovjetskog Saveza, Ukrajina bori se od stjecanja nezavisnosti s uobičajenim boljkama tranzicije. Nekoć velikoga poljoprivrednog potencijala, uz razvijenu i diverzificiranu tešku industriju, Ukrajina je znatno kaskala u reformama što je dovelo do pada proizvodnje na manje od 40 posto razine prije 1991.
Ukrajinska je ekonomija i dalje iznimno podložna vanjskim šokovima zbog svoje energetske ovisnosti o Rusiji i izostanku strukturnih reformi, ali proces se u posljednje vrijeme osjetno ubrzao. Većina poreznih i carinskih povlastica ukinuta je još 2005., čime je smanjen opseg sive ekonomije.
Usprkos nedavnim političkim previranjima i latentnoj nestabilnosti unutar zemlje, rast je bio vrlo snažan, a srednjoročna perspektiva vrlo dobra uglavnom zahvaljujući visokoj cijeni čelika, najvećeg izvoznog proizvoda, i povećanoj potrošnji. Ipak, inflacija je osjetno porasla prateći globalni trend, deficit platne bilance ubrzano se povećao, a rizici u financijskom sektoru porasli su. Monetarni uvjeti donekle su se pogoršali, a vezanost domaćih valuta uz dolar ograničila je mogućnosti borbe monetarnih vlasti protiv pojačane inflacije.
Međunarodne projekcije sugeriraju usporavanje rasta s prošlogodišnjih 7,5 na realnijih 5,5 posto ove godine, potaknuto u velikoj mjeri i planovima vlade da ponovno uvede porezne i carinske povlastice te zadrži restriktivne izvozne kvote na žito.
Vlasti su svjesne nužnosti fiskalne discipline, odnosno smanjenja javne potrošnje i njene presudne uloge u usporavanju potražnje, čime bi se smanjili inflatori pritisci te u tom smislu drže smanjenje deficita na jedan posto BDP-a realnim ciljem, a što bi ostvarile povećanim prihodima.
Osim tih mjera, nužno je smanjiti korupciju, povećati transparentnost, konsolidirati nadzor i uspostaviti bolje mehanizme za izlazak banaka.
