Dok sam zatvarao kredit s valutnom klauzulom, službenica mi reče da je najčešći razlog za taj postupak uzimanje kredita – za vraćanje drugoga. Opet jao!
Mislio sam pokriti minuse na kreditnim karticama. No, rekon, prije nego što odem u banku, da malo škicnem što ima na internetu. A ondje govorkanja da će banke (opet!) dići kamate na kredite, pa još začinjeno strahom od slabljenja kune prema euru. I tako sam odlučio ipak najprije zatvoriti kredit s valutnom klauzulom.
-
Razlog? – pitala je službenica banke Jelena.
-
Zašto pitate?
-
Pa, to je standardni postupak pri zatvaranju kredita za našu evidenciju.
-
Pa dobro… Zatvaram kredit jer je osnovano sumnjati da ćete dići kamatu, a malo me strah i klizanja kune.
-
Ha! To mi još nitko nije odgovorio – glasno se nasmijala.
-
A što vam inače govore?
-
Najčešći je razlog refinanciranje…
-
Hoćete reći reprogramiranje, kredit za vraćanje kredita? – upao sam joj u riječ.
-
Da. I iznenadni prihodi.
E, da, reprogramiranje… Nažalost, još jedna potvrda da grabimo prema kreditnoj krizi na hrvatski način. Nacija kratkoročne kredite, za koje su potrebni samo jamci, mijenja za dugoročne, za koje se traže hipoteke.
Pješačim iz banke kući pa sretnom štandicu koju nisam vidio još od studentskih dana. U stanci projektiranja urbanih viliga igra se s klinicama. Izgovorimo što se već u takvim zgodama izgovara, tko je što radio ovih godina, a onda malo o investiranju.
-
Mislim da Hrvatsku neće pogoditi nekretninska kriza kakvu ti predviđaš – reče Arhitektica.
-
Cijena gradnje sa svim uračunanim troškovima zbog povećanja cijena materijala narasla je na otprilike 1.400 eura. Ne govorim o ‘šrot’ stanovima za socijalu, nego o onima koje tržište najviše traži, za višu srednju klasu. Ne vidim tko bi u Zagrebu pristao stan prodati za manje od 1.600 po četvornome metru.
-
Hm, ja vidim. U oglašnicama. Nije novogradnja, ali nađe se i za 1.400, i to na solidnim lokacijama. Vidim i stotine tisuća ljudi koji ili ne mogu plaćati kredite ili žele živjeti kako su godinama navikli, pa prodaju ‘placeve’, vikendice, kuće i stanove. Bojim se da se tu građevinar neće previše pitati. A onda treba još vidjeti koliko je građevinar u kreditima, to jest koliko dugo ne moraju prodavati…
Da, ali i dalje mislim da pretjeruješ.
Je, ali da sam ti prije godinu-dvije rekao da će se kuće u Americi prodavati za dolar ili, u boljem slučaju, koju tisuću dolara, ne bi rekla da pretjerujem, nego da sam ili pijan ili idiot.
I to je istina… – reče ona.
Sve sami loši pokazatelji. Međubankarsko je kreditiranje u Britaniji u samo godinu dana palo 68 posto. Jezivo! Ma, da se toliko srozalo u deset godina, bilo bi strašno. Ali u samo godinu dana… Dala banka kredit čovjeku koji ga neće vratiti pa ga odmah prodala. Sada bankari vjerojatno ovako razmišljaju: ‘Znam kakav sam ja kurvin sin, znam kakve sam kretanarije radio, kakve sam dugove prodavao. Otkad sam počeo varati, nikomu više ne vjerujem…’ Zato mi se čini da financijski tsunami, koji je najavila ona velika faca, i nije prognoza. Prije će biti da je tu riječ o ‘jedan kroz jedan’. Bojim se da u ovom trenutku baš nitko na svijetu ne zna koliko će love banke biti prisiljene otpisati u idućoj godini; da jednostavno moramo pričekati da sve dođe na naplatu, da se sve to lijepo otpiše pa da krenemo iz početka.
I, gorki šećer na kraju, minusi na tekućim računima nas Hrvata pretekli stambene kredite. U Britaniji prodaja novih automobila na najnižoj razini u posljednje 42 godine, kod nas 20-ak posto veća nego lani, a krediti za aute tek na trećem mjestu zaduženosti. Nebesa, koliko li će još biti reprogramiranja kredita…
Početkom godine nadali smo se blagom ili znatnijem oporavku u posljednjem kvartalu. No sad sam na nokat do odluke da vratim margin kredit. Uzravna me što u oprezu od novog strmoglavljanja cijena ne mogu slobodno ulagati. Naime, ne rasplete li se ovo s Inom po volji psih malih kockara, opaki pad i indeksa i cijena mnogih dionica valjda nikoga ne bi iznenadio. Stoga mi pada na pamet jednostavno vratiti margin, a poslije u pogodnom trenutku kupovati uzimajući možda kratkorošni nenamjenski kredit koji bih od redovitog poslovanja otplatio za godinu dana.
U svim su mračnim pokazateljima moja jedina radost bile dvije paketine Planuma po cijeni mrvicu nižoj od moje srednje nabavne. Uvijek isto. Paketina po otprilike 4.000 dinara pa rušenje cijene s nekoliko dionica na 3.200 do 3.500, pa neko vrijeme sitno ili ništa, pa ponovno paketina po otprilike 4.000. Valjda taj veliki kupac zna što radi.
A ovi naši što najavljaju više cijene cesta i pruga – sigurno znaju. 😎
