Kao ministar gospodarstva Polančec je kadrovske promjene proveo prema političkom ključu. Novi ravnatelji uprava dobrim su dijelom iz njegova kraja. To je ‘lokalna ekipa’, dovoljno je stručna, ali nedostaje joj praktičnog znanja i iskustvo rada u državnoj upravi.
U poslu si dobar koliko su dobri tvoji suradnici, poznata je izreka, ujedno i mudar poslovni savjet. Koliko on vrijedi za Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, teško je reći. Onako kako ga danas doživljavaju poslodavci, sindikati i novinari, zapravo svatko tko je u posljednjih devet mjeseci pokucao na njegova vrata, to se ministarstvo izjednačava samo s jednim čovjekom – Damirom Polančecom. Zbog obilja poslova i područja koje pokriva (Polančec je i potpredsjednik Vlade i član brojnih nadzornih odbora) on je vjerojatno najtraženiji čovjek u državi. I to unatoč reorganizaciji ustroja Ministarstva i podjeli poslova najblizim suradnicima! Iako su ministri Vukelić i Polančec iz iste stranke, Polančec je sa sobom doveo neke svoje ljude i promijenio shemu upravljanja i podjele poslova.
Umjesto pomoćnika prvi do ministra danas su državni tajnici. Ključni su gospodarski resorii podijeljeni među petoricom državnih tajnika. Nekadašnji pomoćnik ministra Vukelića zadažen za obrt i poticanje ulaganja Leo Begović, jedan od mladih igrača (rođen je 1970.), promaknut je u državnog tajnika za gospodarstvo (umjesto Vladimira Vrankovića), pod čijom su kapom danas škakljiva, područja poput industrije i privatizacije. No bivši zaposlenik (želio je ostati anonim) kaže da je upravo Begović unatoč mladosti pravo iznenađenje. Kaže da se odlično snašao u golemom sektoru i da posve dobro žonglira između sindikata, poslodavaca, problema s brodogradilištima, poticaja… To je mjesto za kreativca koji mora znati s komunicirati s ljudima, što znači da treba imati dobre živce i rješavati vatrogasne probleme najbolje što može. Leo je, kaže naš sugovornik, prilično uspješno zasjedao u vruću fotelu.
Kombinacija starog i novog kadra osoba s najdužim stažem u Ministarstvu (točnije, u nekoliko njih, ovisno o tome komu se prebacivalo probleme tržišta rada i zapošljavanja) Vera Babić danas je državna tajnica za rad i još slovi kao osoba na koju se (bilo koji) ministar mirne duše može osloniti. Sve ima u malom prstu, sugovornicima nikad ne prodaje maglu, točno im kaže što se može, a što ne može odraditi u njezinu sektoru. Stručnjaka njezine kvalitete, kaže nam sugovornik, jednostavno nema. O njoj sve najbolje kaže i sindikalac Krešimir Sever. S njom je, kaže, imao samo dobrih iskustava iako se često nisu mogli složiti o nekom problemu. No razgovori o radu i zapošlenosti bez nje ne bi funkcionirali, ona je motor pokretač u koji su se uzdali svi ministri, misli Sever.
Tomislav Mazal, ministrov savjetnik i glasnogovornik (do kojeg je jednako teško doći kao i do ministra), dodaje da je ona rijetko viđena radoholičarka koja savjesno i stručno odrađuje svoj dio posla unatoč ‘slaboj’ plaći.
I Tajana Kesić-Šapić stari je kadar (u Ministarstvu je kao haeselesovka) odgovoran za poduzetništvo, no njezina su zaduženja i izvoz i poticanje ulaganja, sektori obuhvaćeni izvoznim ofenzivom koju je pokrenuo bivši ministar Vukelić. Ofenziva je, kao što sâm Mazal priznaje, pomalo u sjeni, ali zbog važnih tekućih problema, ne zbog slabijeg rada državne tajnice.
Tamara Obradović-Mazal u Ministarstvo je stigla iz Vlade kao pomoćnica ministra vanjske politike i europskih integracija i zamjenica glavnog pregovarača s EU (i dalje obnaša potonju funkciju). Budući da je ujedno članica pregovaračke skupine zadužene za poglavlja Sloboda kretanja robe i Javne nabave, Tamara je i u Polančecovu Ministarstvu zadužena za javnu nabavu, no u resoru su još trgovina i međunarodni gospodarski odnosi.
Znalci joj ne zamjeraju mladost (rođena je 1972.) jer ima iskustva u radu državne uprave, ali njezin rezor zapravo nije tema za raspravu, misli analitičar Damir Novotny. Javna je nabava dosad bila izvor korupcije i kriminala, no usklađivanjem propisa s EU to je danas više upravno, a manje važno ekonomsko pitanje.
Stari je kadar i Miljenko Pavlaković, zadužen za financije i robne zalihe. On je u staroj, Vukelićevoj garniturbi bio tajnik Ministarstva, pa je i sada zadužen za interne poslove. Bivši zaposlenik kaže da je on čisti operativac koji sve drži pod kontrolom i brine se da se pojedine uprave međusobno ne ‘posvadaju’ zbog novca i nadležnosti.
Znatno je više promjena na razinama pojedinih uprava. Njihovi ravnatelji više nisu pomoćnici ministra, dakle nisu državni dužnosnici i biraju se na javnim natječajima, tvrdi ministrov savjetnik Tomislav Mazal.
Među starim su kadrom Ema Culi, ravnateljica Uprave za trgovinu i unutarnje tržište, Inga Žič, zadužena za rad i tržište rada, i na neki način Tomislav Tomić, koji je pristigao izvana, ali je već jedanput obnašao istu funkciju ravnatelja Robnih zaliha. Svi su ostali ravnatelji novi igrači. Branimir Horaček tako je dobio Upravu za energetiku i rudarstvo; naš anonimni sugovornik kaže da je šteta što je s tog položaja otišao Željko Tomšić (sada je u HEP-u). Tomšić je bio pravi čovjek na pravome mjestu, odličan poznavatelj struke i vrstan operativac koji je s lačkom pomirivao suprotstavljene interese HEP-a i Ine (koji su u vječitoj svadi), pa se nisu događale ‘devijacije’ na tržištu.
