Problem je i neusklađenost postupka prijevoza roba preko granice jer nadležnost ima nekoliko državnih službi. Tamo stižemo nešto prije podneva i čini se da stvari ovdje teku puno brže, ponajprije zato jer i carinske službe i prijevoznici imaju mnogo bolju infrastrukturu. Dok na Maclju službene prostorije izgledaju kao stari doradeni kontejneri, Bregana ima impozantnu zgradu u kojoj je smještena carina, policija i ostale službe te je napravljeno 100 parkirališnih mjesta, za razliku od Maclja s 20-ak mjesta.
U velikoj klimatiziranoj prostoriji dočekuje nas i pomoćnik pročelnika carinarnice Zagreb, Ante Mihaljević, koji nas je oprostio do terminala na Jankomiru i upoznao s problemima najveće carinske uprave u Hrvatskoj. Mladen Sopća s graničnog prijelaza Bregana kaže da je promet na tom prijelazu 20 do 30 posto veći nego na Maclju, pa u smjeni obrade i do 1000 kamiona.
- Uz dokumente na Bregani odnedavno obrađujemo i povlaštene primatelje, tako da dnevno ocarinimo i do stotinjak takvih kamiona – kaže Sopća. Mihaljević kaže da bi na obostrano zadovoljstvo prijevoznika i špeditera taj broj mogao biti i veći. – Prateće službe imaju radno vrijeme kroz pet radnih dana na tjedan, a mi smo na raspolaganju 24 sata dnevno, tako da se gužve stvaraju zbog pratećih službi a ne krivnjom carinskih službi – smatra Mihaljević. Potom dodaje da je problem i neusklađenost postupka prijevoza roba preko granice jer nadležnost ima nekoliko državnih službi – Ministarstvo financija i prometa, te nekoliko državnih uprava.
Prilazni putevi i dio s kamionskim prometom odvojeni su od putničkog prometa a prijelaz izgleda kao da bi sutra mogao od Slovenije preuzeti ulogu granice ujedinjene Europe. Veliki dio zasluga treba pripisati državnim organima i pregovorima s Europskom unijom, kojoj je svakako stalo da buduće članice budu pripremljene za obavljanje zadaće sređivanja kaotičnog stanja na granicama. Ove godine preko Bregane će proći 230 do 250 tisuća kamiona, što znači da se promet sve više intenzivira.
Sjedamo u automobil i za desetak minuta smo na Carinskoj ispostavi Jankomir. Jedan je sat poslije podneva i gužva je polako jenjala. Naši domaćini predstojnik Damir Kardum i njegov kolega Tihomir Mirić kažu da je najveća gužva tijekom jutra, kada mnogo kamiona prelazi i na obližnje prometnice pa se stvaraju prometni čepovi. Osim velikog prostora za kamione, skladišne prostore za pretovar robe te ureda carinskih službi, na Jankomiru ureda ima 200 od ukupno 600 špediterskih tvrtki registriranih u Hrvatskoj.
- Probleme nam stvaraju špediteri koji počinju obrađivati dokumente oko devet, pola deset tako da, iako carina radi prije, ne može obraditi kamione koji nemaju potrebnu dokumentaciju – kaže Kardum o uzrocima gužvi. Mirić dodaje kako od travnja ove godine ispostava ima dulje radno vrijeme, pet dana u tjednu do 19 sati, a subotom do 15,30, no malokoji špediter se u zgradi može zateći poslije 16 sati. Slično je i s veterinarskim i sanitarnim službama, koje rade do pola dva, tako da kamion mora čekati čitavi dan ako dotad ne obavi potrebne preglede.
Smatram da bi prijevoznici trebali utjecati na špeditere i nastojati biti fleksibilniji u pogledu radnog vremena, jer to i njima štedi vrijeme i novac – dodaje Kardum.
Čini se da špediteri, unatoč velikoj međusobnoj konkurenciji, ipak nisu toliko fleksibilni.
Naš posjet najfrekventnijim graničnim prijelazima završen je u poslijepodnevnim satima zaključkom da bi boljom suradnjom svih sudionika u tom lancu roba brže putovala do odredišta. Potrebno je samo malo dobre volje, pametnog ulaganja i koordinacije.
Htio ukazati na otpore promjenama. Dropulić danas tvrdi da je tim govorom želio ukazati na otpore promjenama u javnom sektoru. A promjene su nužne, kako je upozorio, jer prosječni godišnji rast BNP-a od 4,5 posto ne može pokriti rast državnog proračuna s 40 na više od 100 milijardi kuna, u razdoblju od devet godina. Stoga je prilično jasno zašto se Dropulić osjeća nelagodno kad ga se izdvaja iz uloge lokalnog predstavnika najvažnijeg proizvođača softvera za integriranu transakcijska rješenja i uzdiže u političke vode, što mu nije bio cilj.
Iako je u drugom dijelu govora ponudio dvadesetak rješenja problema u javnom sektoru poznatih iz svjetskih praksi, u javnosti je jako odjeknula njegova kritika pravila gospodarske igre, ili bolje rečeno nedostatka pravila za poslovanje u Hrvatskoj, posebno isticanjem četiriju promjena Zakona o javnoj nabavi u samo dvije godine. No, Dropulić tvrdi da ne kani u političke vode, nego da je jednostavno iznio makroekonomske činjenice i pozvao na brži rast hrvatskog gospodarstva kako bismo dosegnuli porast potrošnje i zaduživanja.
- Moramo riješiti visoku razinu socijalnih transfera koji omogućavaju socijalni mir. Drugo je pitanje da država izdvaja velik novac kako bi velikim sustavima pokrivala gubitke, što se mora riješiti ili restrukturiranjem ili privatizacijom, i tu se još dosta toga može napraviti – izjavio je Dropulić.
Iako bi zli jezici u IT sektoru mogli reći da je Dropulić jalan, jer nije ostvario planirane rezultate u prošloj godini, drugi mu pak odaju priznanje zbog sposobnosti dosezanja visoko postavljenih ciljeva.