Home / Financije / Nema zapreke da dužnik uplati državi obveze vjerovnika

Nema zapreke da dužnik uplati državi obveze vjerovnika

Obrtnik je fizička osoba koja osobnim radom obavlja obrtničku djelatnost. Zatvaranjem obrtničke radnje ne prestaje pravni subjektivitet fizičke osobe koja je obavljala obrtničku djelatnost. Također, zatvaranjem obrta ne prestaju financijske obveze obrtnika, ali ni potraživanja koja ima prema svojim vjerovnicima.

Dakle, obrtnikovi dužnici ostaju i nadalje njegov dužnici, iako je zatvorio obrt. Zastarni rok za potraživanja iz poslovnih odnosa u prometu dobara i usluga iznosi tri godine. Iako je zatvorio obrt, u interesu je obrtnika da u tom roku poduzme pravne radnje za naplatu svojih potraživanja, potraživanje ne bi palo u zastaru. Činjenica da je zatvoren raniji žiro-račun preko kojeg je poslovao u vrijeme kad je obavljao obrtničku djelatnost, samo je tehničko pitanje i ni na koji način ne utječe na potraživanja i dugove obrtnika.

Nema zakonske zapreke da fizička osoba – bivši obrtnik svog vjerovnika asignacijom uputi da umjesto plaćanja njemu, dugovani iznos uplati na odgovarajući račun javnih prihoda, radi podmirenja obrtnikovih zaostalih dugova za porez na dodanu vrijednost i za doprinose. Iako više ne obavlja djelatnost obrta, fizička osoba može dati asignaciju (uputu) svom vjerovniku da umjesto plaćanja njemu, dugovani iznos uplati na odgovarajući račun, uz navođenje brojčanih oznaka iz kojih je razvidno da se tim plaćanjem podmiruju obrtnikove obveze prema državi.

Fizička osoba koja obavlja trajnu samostalnu djelatnost može u izdatke poslovanja evidentirati sve poslovne izdatke koji se odnose na obavljanje registrirane djelatnosti. U poreznom se smislu postavlja zahtjev da svi izdaci moraju biti povezani s ostvarivanjem primitaka i da se moraju odraziti na stjecanje i povećanje sadašnjih ili budućih prihoda. U vezi s tim, postavlja se pitanje je li odjeća trgovačkog zastupnika poslovni rashod ili izdatak koji pripada privatnoj potrošnji fizičke osobe.

Zakon o porezu na dohodak u čl. 15. st. 1. toč. 2. određuje da se u slučaju kad poslodavac svojim radnicima nabavlja radnu odjeću i obuću, takav primitak radnika ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada, ali uz uvjet da je riječ o posebnoj radnoj odjeći obilježenoj nazivom ili značkom poslodavca. Primjenjujući ove odredbe propisane za radnike u radnom odnosu, na fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost i vođe poslovnih knjiga, proizlazi da se u poslovne izdatke mogu evidentirati računi za kupnju radne odjeće, obilježene posebnim znakom.

Tako primjerice liječnici i drugo medicinsko osoblje u privatnim liječničkim i stomatološkim ordinacijama u izdatke poslovanja uključuju izdatke za kute, pregače i ostalu radnu odjeću nabavljenu za sebe osobno i za svoje radnike. Ili, za obrtnika ugostitelja porezno je dopustivo izdatak plaćeni račun za nabavljenu radnu odjeću kuhara i konobara, ali i za samog obrtnika, no sve uz uvjet da je riječ o radnoj odjeći obilježenoj znakom obrtničke ili druge radnje.

Međutim, odijela, kravate, košulje i drugi odjevni predmeti na koji nema posebnog znaka tvrtke odnosno znaka poslodavca, nisu porezno dopustivi izdatak poslovanja trgovačkog zastupnika.

Korištenje pretporeza pri nabavi odjeće ovisi o tome je li riječ o poslovnom rashodu ili o izdaci koja nisu poslovni rashod. Kad se nabavlja radna odjeća koja zadovoljava uvjete da bude porezno dopustivi rashod poslovanja, poduzetnik ima pravo s ulaznog računa za takvu nabavu koristiti pretporez.