Specijal

Oko HTV-ova natječaja za vanjsku produkciju pro-

jetos se okupila sva sila domaćih producenata koji su u rekordnu roku iznijeli svoje prijedloge u nadi da će pogoditi ukus stručnog žirija. Kako to obično biva, više ih se vratilo u svoje uredes neiskorištenim idejama na lageru koje bi valjalo prodati komercijalnim kućama ili, ako se pruži prilika, nekoj televiziji u susjedstvu. I dok je javna televizija povukla pohvalan potez organiziravši natječaj, komercijalne televizije počele su zatvarati vrata vanjskim producentima angažirajući svoje timove koji će odraditi domaće i licencirane projekte. Budući da se hrvatsko produkcijsko tržište još rješava dječjih bolesti, pitanje je koliko će na njihovo poslovanje utjecati orijentacija televizija, ali i povećanje broja tvrtki koje su se odlučile ubaciti u proizvodnju televizijskog sadržaja.

Uskoro selekcija producenata

• TV produkcija, kao i svaki drugi biznis, nosi ulaganja i troškove koje se zaboravlja kad se govori o cijenama nekih proizvoda koje se često neute-

meljeno i automatski poistovjećuje sa zaradom producenata – poručio je Robert Tomljenović, direktor Ring Multimedije, uvjeren da tržište izgleda atraktivno, zbog čega se u njemu žele iskušati novi igrači, ali još nije dovoljno veliko za opstanak bez skore selekcije.

U tri godine samo je nekolicina producenata imala zapaženije projekte koji su kupile sve hrvatske nacionalne televizije. Kao što kaže Tomljenović, osim Ring Multimedije samo se AVA, Drugi plan i Core Media mogu pohvaliti većim projektima, a ostali su na tržištu uspjeli ponuditi jedan ili dva. No kako se stvari odvijaju, producentima bi moglo postajati kupaca spremnih odrješiti kesu samo idejama koje će originalnošću pomeriti konkurenciju. Naime, brušenje programske sheme i kontrola troškova doveli su čelnike komercijalnih televizija do zaključka da je bolje kupovati sadržaje koji su se dokazali pred gledateljima na stranim tržištima, a da je realizaciju bolje povjeriti vlastitim producentima. Primjerice, Nova TV je program podebljala licenciranim sadržajem koji će se proizvoditi u tehnički dobro opremljenim studijima, a vlastiti će joj kadar omogućiti bolju reakciju i kontrolu troškova u producijskom ciklusu. I RTL Televizija će ove godine predstaviti više licenciranih showova i provjerenih formata koje će odraditi njezin tim.

Upitno ispunjavanje kvota

Prema riječima Nebojše Tarabe, suvlasnika Drugog plana, čest je argument čelnika komercijalnih televizija da kupuju provjerene formate i da im je takva proizvodnja jeftinija, no to nije točno.

• Za početak, nema provjerenog formata. Ne slažem se ni da je takva proizvodnja jeftinija, a i smiješan je argument da se tako bolje kontroliraju troškovi. Kad bi domaći producent došao s takvim budžetom, pokazali bi mu vrata, a s druge strane traže proizvodnju dobrog projekta sa smiješnim novcem – tvrdi Taraba.

S njim se slaže i Tomljenović, koji smatra da, uzmu li se u obzir svi troškovi ‘in-house’ projekt nikako ne može biti jeftiniji.

• To posebno zbunjuje u slučaju komercijalnih televizija, koje se svugdje u svijetu oslanjaju na vanjsku produkciju, i kreativno i troškovno isplativiju. Čini mi se da je Hrvatska, kad je o tome riječ, iznimka. Zbog prakse na razvijenim tržištima vjerujem da je riječ o prolaznom trendu i da će u budućnosti vanjska produkcija ipak zauzimati znatniji dio programskog sadržaja domaćih televizijskih kuća – smatra Tomljenović.

A upravo je i količina takva sadržaja u programu još jedna stvar koju producenti zamjeraju televizijama, odnosno tržišnom regulatoru. Prema njihovim procjenama televizije ne ispunjavaju propisane kvote o količini domaćeg programa iz vanjske produkcije, a kad bi se to poštovalo, uvjereni su da bi se oslobodilo stotina sati programa. No dok se to ne dogodi, producenti se nadaju da će njihove ideje ipak naći kupca, ako ne na domaćem, onda na stranim tržištima, što, pokazalo se, i nije tako nemoguća misija.

Primjera radi, Taraba je Dvornikove prodao na bosanskohercegovačko tržište, Tomljenovićeva Ring Multimedija prava na prikazivanje Bumeranga prodala je u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Crnu Goru; Dubravko Merlić, vlasnik Castor Multimedije, s Piramidom je izašao i na zapadna tržišta, a AVA je pokorila regiju svojim sapunicama.