Tko do ulaska u EU ne stvori prepoznljiv proizvod, nestat će s tržišta

Većina proizvođača i prerađivača mesa nestat će s tržišta ili će, bude li imala sreće, postati meta preuzimanja. To se posebno odnosi na male i srednje tvrtke.

Četiri do pet velikih tvrtki, isto toliko srednjih i nekolicina manjih obiteljskih gospodarstava – prema procjenama stručnjaka tako bi u budućnosti trebala biti strukturiranana hrvatska industrija mesa i mesnih preradevina. Od gotovo 300 tvrtki registriranih za tu djelatnost konsolidaciju će preživjeti samo 10 posto. Ostale će nestati s tržišta ili će, budu li imale sreće, postati meta preuzimanja.

Da se ne bi našle u prvoj kategoriji, neke tvrtke već traže preuzimače. Početkom prošle godine intenzivno se govorilo o prodaji Purisa, za koji je bila zainteresirana Podravka, a koprivnička se tvrtka uza srpsku Delta spominjala i kao potencijalni kupac Improma u vlasništvu Stjepana Ljatifića. Strateškog partnera odlučila je potražiti i Industrija mesa Ivanec (IMI), i to u slovenskoj Mesnoj industriji Primorske, ali ni ta akvizicija, kao ni dvije prije navedene, još nisu realizirane.

Konsolidaciju tržišta sigurno će ubrzati približavanje Europskoj uniji jer mnoge klaonice neće moći ispuniti stroge europske standarde i u kojačnici će morati zatvoriti vrata.

Prema riječima Branka Bobetića, direktora udruge Croatiastočar, u Hrvatskoj je više od 150 klaonica, od kojih manje od 10 posto zadovoljava stroge propise EU. Iako je u razgovoru naveo primjer Slovenije i Poljske, u kojima se znatno smažio broj klaonica, nije želio previdati koliko će ih u konačnici ostati u Hrvatskoj.

• Ministarstvo poljoprivrede za dva će tjedna završiti s kategorizacijom klaonica, pa ćemo tek tada moći detaljno govoriti o tome koliko će ih moći opстатi. U svakom slučaju, neće biti mjesta za sve – rekao je Bobetić.

Osim klaonica, kojih je u Hrvatskoj prema svim kriterijima previše, s izazovima tržišta sve će se teže nositi i manje tvrtke koje proizvode mesne preradevine jer pritisci trgovačkih lanaca za njih postaju sve veći teret. Nielsenov podatak da se 54 posto salama i 61 posto hrenovki prodaje u velikim formatima trgovina, hipermarketima i supermarketima, dovoljno govori o ovisnosti proizvođača o trgovačkim lancima koji, logično, bolje uvjete daju velikima.

Povezivanje s velikima ili specijalizacija, čini se, jedina je slanka spasa za manje proizvođače, a upravo taj recept odlučio je primijeniti Stjepan Ljatifić: – Odlučili smo se za strategiju diferencijacije. Improm je orijentiran na proizvode koje nitko ne proizvodi ili one koje zahtijevaju veći udjel ručnog rada, zbog čega ih je teško imitirati.

• Proizvode dimimo klasičnim načinom i zato uspjevamo ući na police trgovačkih lanaca. Za sada dobro plivamo, ali sve je teže, pa razmišljamo o dizanju cijena, što si ipak možemo priuštiti zbog kvalitete kulena – kaže Kovač.

Da je proizvodnja kvalitetnoga domaćeg kulena po visokoj cijeni formula koja jamči uspjeh, smatra i Robert Turudić iz tvrtke Meso-rad: – Odlučili smo se za vrhunsku kvalitetu, a takvi proizvodi uvijek će naći kupca. Zato smo i 2006. pokrenuli proizvodnju tradicionalnih slavonskih proizvoda, u što smo uložili milijun i pol eura, a planiramo sagraditi i farmu s dvije tisuće svinja – rekao je vlasnik Meso-rada.

Na sličan način, u proizvodnji na tradicionalan način i specijalizaciji za proizvode određenog podneblja, tržišnu nišu pronašle i druge tvrtke, pa se tako Pisi-nium orijentirao na istarske tradicionalne proizvode, a Mataš M. N. iz Jasenica na dalmatinske. Zahvaljujući toj specijalizaciji uspijevaju se probiti u trgovačke lance putem kojih prodaju 60-ak posto ukupne proizvodnje.

• Osim specifičnih proizvoda naša su niša i usluge u devet vlastitih pršutoreznica u cijeloj zemlji u kojima osim klasične maloprodaje nudimo usluge rezanja, iskošavanja, aranžiranja, cateringa i dostave – objasnio je Mladen Nekić, generalni direktor Mataša M. N.-a iz Jasenica, koji smatra da je prednost malih tvrtki u tome što mogu brže reagirati na promjene na tržištu.

A promjena će zasigurno biti mnogo. Ulaskom u EU smanjiti će se sivo tržište, koje se danas procjenjuje na 30 do čak 50 posto ukupne proizvodnje, što će današnjoj mesnoj industriji, odnosno prradi, otvoriti prostor za daljnji rast. Dobra je stvar i što će se povećati izvozne mogućnosti nakon sređivanja situacije sa svinjskom kugom, no pitanje je hoće li tu priliku iskoristiti domaća mesna industrija, odnosno hoće li moći konkurirati europskim cijenama. S obzirom na to da situacija u hrvatskoj mesnoj industriji danas nije najbolja, što zorno potvrđuje i podatak da je ukupna dobit tvrtki iz te djelatnosti na razini od dva posto ukupnih prihoda, izglednije je da će porasti uvoz zbog potražnje jeftinih proizvoda koji potiču turističke kompanije i pada kupovne moći domaćih potrošača. Mesne industrije koje do ulaska u EU ne stvore prepoznatljiv proizvod i ne sagrade suvremen prerađivački pogon najvjerojatnije će nestati s tržišta.