Tropska grmljavina

Opća kreativna suša može imati i dobru stranu, odnosno ponuditi prilike vještijima, a tko je bolji da ih uoči doli sami Amerikanci. Kako manjka ozbiljnih filmova s ozbiljnim temama, a ‘neovisno’ je vrelo pomalo ishlapjelo posljednjih mjeseci, treba se strateški povući i pokrenuti plan B. To se radi, za one koji ne znaju, uz pomoć najotpornijeg žanra s tradicijom koja datira u sam početak čovječanstva. Riječ je, jasno, o komediji, opakom oružju koje pruža niz koristi i prednosti onomu tko ga zna koristiti. Ameri svakako znaju.

Ben Stiller osjetio je odakle pušu vjetrovi i odlučio slijediti put koji su mu filmom Zohan je zakon! zacrtali kolege iz suparničke komičarske ekipe, neslužbeno predvođene Juddom Apatowom, a riječ je o nesmiljenu ismijavanju svih filmskih klišeja i idiotske političke korektnosti, no ovaj put dovedenih do apsurda. Iste niti vodilje, ali različitih stilova, Zohan i Tropska grmljavina temeljnu inspiraciju nalaze upravo u tome. Ako stvar ne funkcionira u ozbiljnoj varijanti, ismije je u komičnoj.

Tropska grmljavina izvrsna je komedija, podjednako sulude teze upravo kao i Zohan je zakon!, u kojem vrhunski izraelski obavještajac želi postati frizer u New Yorku, o nekoliko filmskih zvijezda koje misle da glume u filmu o vietnamskom ratu, a životi su im doista ugroženi. Stiller nije toliko teatralno usmjeren, no podjednakom silinom i jednostavnosti koristi sve što ljudi mrze u filmovima i od toga radi izvrsnu spravu a da pritom ne prelazi granicu podnošljivog.

Nakon nekoliko zanimljivih redateljskih pokušaja, od kojih je Zoolander fenomen za sebe, Stiller je stekao dovoljno vještine da ne upadne u zamku forsiranja duhovitosti, ali i da u isto vrijeme ne bude dosadan i predvidljiv. Halabuka koja se digla zbog izrugivanja mentalno retardiranima potpuno je bez veze, a vjerovali ili ne, odbačeni Tom Cruise tu je u sporednoj ulozi posve nadmašio ekipu vrhunskih profesionalnih komičara.