Kompanije

upućena svima, koja je rušeci sve filozofije jedriličarskih premijera, kategorizacija i kompenzacija išla više od uha do uha negoli kroz trompete javnih glasila. Pedeset i jedan domaći brod našao se te godine na startnoj liniji, a onaj koji je po slabom burinu i lebiću prvi prošao kroz cilj i ne znači ušao je u povijest.

Triestino Piero Nap sa svojom Velom prvi je osvojio Coppa d’Auttuno (Jesenski kup). Šest godina poslije puhala je jaka bura s refulima i od 40 čvorova, a broj sudionika prešao je prvi put stotinu jedrilica. Za petnaestu obljetnicu, s jugom, nevrijemom i maglom koja je skrila bovu kod Muggie, bilo je već 500 jedrilica, za deset godina s tisuću sudionika ušlo se u Guinnessovu knjigu rekorda, trideseta Barcolana premašila je 1.500 jedara, a na prijelomnici milenija tršćanska regata postala je fešta u kojoj je regata veliko finale tjedna tijekom kojeg se održava i sajam i regate Optimista, Fincantieri Cup, promenada old timera, rock koncert…

Kao što to piše Il Piccolo, Barcolana je ušla u DNA Trsta. Te nedjelje u listopadu ona je srce regije. Novca iz godine u godinu treba sve više, ove godine Vecchio Porto (Stara luka) uređen je u cijelosti kao waterfront otvoren dom Barcolane.

U cijeloj eksploziji značenja Barcolana se ne može svesti samo na trijumf najbrže jedrilice jer nije izgubila draž za one male ljude od mora, čiji je jedini cilj da toga dana u listopadu izidu s društvom i barkom na more bez neke velike želje za pobojdom. Prepoznat ćete ih od prve: samo stotinjak metara dalje od u Portu posloženih jurilica, kad se tiskanje iz kutka najbržih pretvori u dražesnu građansku promenadu kao preslikanu s neke od slika Voje Radoičića. Otkriva se tu jedan sasvim drugačiji svijet koji ondje nadomak rive u iščekivanju starta u kokptima brodova najrazličitijih izvedbi, krojeva i namjena za vršava svoj ručak, ljubi se poput grlica, spava snom pravednika ili slaže spinaker spremajući se za utrku koja se za nj ne mjeri čvorovima nego guštim. Najviše ih je na Molu i gnijezde se vezani jedni uz druge u čak osam redova.

Obitel Benedeti, Triestini spadaju u rodonačelnike takvih. Tri generacije na istoj palubi: dida, sin i unuk – prvi put regatijer s tri mjeseca. Iz godine u godinu tu je i Martin sa svojim Sansegom prepunim razdragana društva potegnuo iz Beča. Luca Lambert dolazi sa svojim kećom iz Milana, braća Mrvičić izvješe na svom Anouku gusarsku zastavu, a na palubi Ven Vert, stare signore da mare, stojte mladići koji bi joj mogli biti prunuci.

Navigacijski, pak, ruta izgleda ovako: na gotovo dvije nautičke milje dugoj startnoj crti između svjetionika Barcole i dvorca Miramare složi se tolkih broj jedara da vam se po nekad čini kako nema šanse za sretni ishod. Ipak, uz dosta povika i poneki sraz prove i bokova broda već nakon tridesetak sekundi najbrži izlete prema Kopru, gdje se nalazi bova za okret, kurs potom vodi do dvorca Miramare pa uzduž talijanske obale do cilja kod Barcole. U slučaju da ima vjetra najbrži tu oko 17 nautičkih milja dugu rutu odjedre za manje od dva sata (oni najsporiji imaju rok do 17 sati).

Kad smo kod najbržih, Barcolana se može podijeliti na regate do 2003. godine i na one nakon što je na regatu iz dalekog Novog Zelanda došao ondašnji milijarder Neville Crichton, nakon što je u domovini i regiji dobio sve regate uključujući onu znamenitu.

Od medijskih hit faca za ovaj put najavljen je kompletni America’s cup team: riječ je o južnoafričkoj jurilici Shosholoza s Polom Cianom za kormilom i Tomasom Chieffijem kao taktičarem, a ponose se i skijaškom zvijezdom Denise Karbon. Usput, to je prvi put da kompletni Američki Cup team gostuje na Barcolani, koja se dosad nagledala velikana s najpoznatije regate na svijetu, ali bez njihovih timova. Od noviteta ove godine propozicije donose veće mjere za kategoriju Super Maxija i Zero klase te niže za manje klase. Na taj način pokušalo se s jedne strane potaknuti sve tipove jurilica u vodama Mediterana da se okušaju na Barcolani (koja usput pamti samo prvake pa, primjerice, slovenskoj Maxi Jeni koja je građena za Barcolanu nekoliko drugih mjesta ne znače ništa, osim što su joj priskrblili titulu broda vječitog luzera), a s druge i namamiti sve male obiteljske brodice da taj dan ispolje i pridnesu obaranju broja od 1.900 plovila pod jedrima. Kad su ljudi posrijedi, Bracolana okupi oko 25.000 jedrilica, a tvrdi se, tih dana na gatovima staroga porta prodefilira 300.000 posjetitelja.

Hrvata uvijek ima na Narcolani, za reći pravo Trst je u to doba mjesto na kojem možete susresti srce hrvatskog jedriličarstva od Umaga do Dubrovnika. Ima svih naraštaja. Od optimista Karla Kureta, Mate Arapova, sve do legende Andre Knezovića, koji je prešao osamdeset, ali nastupa na svakoj Barcolani. Sve u svemu, mnogo domaćeg svijeta od profesionalaca do amatera, od olimpijaca do simpatične skvadre iz Zagorja. Hrvati čak imaju svoju maksijurilicu Cometa, sada u vlasništvu Damira Majetića, riječ je o nekadašnjoj pobjednici Barcolane koja danas ne može konkurirati najbržem, ali se uvijek nade posada koja će je unajmiti i u njoj uživati. Osim nje, ima još naših jurilica: tu je Marko Murtić sa svojim VOR-om AA Big One te u istoj klasi Astrofly (Fly Sailing Club iz Iike), za čijim kormilom su Tin i Ferdo Matulja.

Sydney to Hobardt. Crichton je najprije došao sa svojom 30-metarskom jedriliicom Schockwave (sponsorski preimenovana u Alfa Romeo) i od tada pehar pobjednika nije ispuštao iz ruku, a siguran sam da bi Triestini dali sve da mu ga otmu, baš kao što su tužno gledali kako im tamo u devedesetima pehare odnosi slovenska Gaia Legend, jurilica na kojoj je jedrilo danas pokojni naš jedrilicar i jedrav Zvonimir Bezić. Prošle godine sa svojim novim brodom Crichton je četvrti put za redom liniju cilja prešao prvi, a za krug oko zaljeva trebalo mu je točno 55 minuta i 30 sekundi, što je nepune tri minute bolje od Skandijinog rekorda postavljenog 2005. godine.

Iako ove godine Barcolana pada 12. listopada, Trst sedam dana živi za more i jedra podižu atmosferu uoči regate. Regata najmlađih u optimistu – Barcolina, traje od 4. do 5. listopada, slijedi Match Race i regate profesionalaca koje se održavaju od 7. do 11. listopada, kad pada i Bercolana Classic u kojem sudjeluju jahte iz prošlog stoljeća. Posebno je zanimljiva regata Barcolana di notte, noćno prijetanje Ufo jedrilica pod reflektorima u amfiteatru porta, a 12. listopada točno u 10 sati (ako ne bude neplaniranih opakih naleta bure) starta majka svih regata – barem kad je Mediteran posrijedi.