Ako to niste učinili dosad, jubilarna 40. tršćanska Barcolana, koja kreće 12. listopada, pravi je trenutak da otkrijete kako je nekoć skromni oproštaj jedriličara lokalnoga kluba od sezone plovidbe postao najmasovnija regata Mediterana.
Čast je i gotovo obveza svakog jedriličara na Jadranu doći na Barcolanu, a sreća je što se takva regata dogodila u našoj neposrednoj blizini i što je Jadransko more tako malo. Sumnjam da među onima koji su se ‘navukli’ na jedra i more (bez obzira na to je li još u doba Titovih pionira ili tek ovoga ljeta) netko ne bi potpisao ovu rečenicu, koju je u povodu milenijskog izdanja tršćanske regate na svojoj web stranici Morsko prase napisao Damir Miloš. Barcolana je, naime, odavno izišla iz nacionalnog i regionalnog akvatorija i postala jednim od svjetskih jedriličarskih događaja. Ona stoji na kraju svake nautičarske (jedriličarske) sezone: starijim jedriličarima kao još jedan god u ritualu oproštaja od vjetra, a mladima – nakon prvih čarter borižavanja i pokoje domaće regatne kušnje – kao prvo globalno krštenje pod jedrima.
U čemu je kvaka te regate koja ovog 12. listopada puni 40 godina (bitno je mlada od naše Mrduje, koja ove godine broji 77. izdanje)? Čini se da je odgovor sličan onom kojega filmski kritičari koriste kad odgovaraju na pitanje što je Casablancu učinilo jednim od najpopularnijih filmova svih vremena. Posrijedi je gotovo nenamjerna mješavina različitih stilova i žanrova. Prevedeno na jezik regatijera Barcolana, ona kojoj novi globani slogan pjeva The first forty years (u Robićevskom prijevodu: ‘četrtdeset joj je godina tek’), najmasovnija je regata Mediterana (organizatori su prošle godine dosegnuli umalo 1,900 brodova) i turbosportski spektakl maksijurilica na koje iz godinu u godinu sponzori troše milijune eura i morski festival u kojem se jednako dobro uživa i na tršćanskim molima kao i na palubama jedriliča i uza sve to sve uhođaniji biznis.
Da će priča krenuti tim tijekom malo kome je padalo na pamet da leke 1968. godine. Tada je na zapadnom kraju Grada, upravo ispod glasovitog Farro di Vittorija, četiri pet kilometara uz obalu u kvartu Barcola-Grignano ekipa iz malog jedriličarskog kluba uz bevandu smislila regatu kojom će se oprostiti od ljeta, nakon koje će sjesti i jedni drugima pripovijedati kamo su sve to lje to plovili, koji su ih vjetrovi pratili. ‘Imaš barku? I na njoj jedro? Onda možeš sudjelovati!’ bila je osnovna krilatica upućena svima, koja je rušeci sve filozofije jedrilicarskih premjera, kategorizacija i kompenzacija išla više od uha do uha negoli kroz trompete javnih glasila. Pedeset i jedan domaći brod našao se te godine na startnoj liniji, a onaj koji je po slabom burinu i lebiću prvi prošao kroz cilj i ne znači ušao je u povijest.
Triestino Piero Nap sa svojom Velom prvi je osvojio Coppa d’Auttuno (Jesenski kup). Šest godina poslije puhala je jaka bura s refulima i od 40 čvorova, a broj sudionika prešao je prvi put stotinu jedrilica. Za petnaestu obljetnicu, s jugom, nevjerom i maglom koja je skrila bovu kod Muggie, bilo je već 500 jedrilica, za deset godina s tisuću sudionika ušlo se u Guinnessovu knjigu rekorda, trideseta Barcolana premašila je 1.500 jedara, a na prijelomnici milenija tršćanska regata postala je fešta u kojoj je regata veliko finale tjedna tijekom kojeg se održava i sajam i regate Optimista, Fincantieri Cup, promenada old timera, rock koncert…
Kao što to piše Il Piccolo, Barcolana je ušla u DNA Trsta. Te nedjelje u listopadu ona je srce regije. Novca iz godine u godinu treba sve više, ove godine Vecchio Porto (Stara luka) uređen je u cijelosti kao waterfront otvoren dom Barcolane.