Home / Biznis i politika / Medijski potencijal profesorice Deše Mlikotin Tomić

Medijski potencijal profesorice Deše Mlikotin Tomić

Profesorica je odvedena od kuće u najboljoj maniru operacija komunističkih tajnih policija, s ponešto osuvenjenim medijskim izričajem.

Što povezuje sljedeće ljude: Dešu Mlikotin Tomić, profesoricu Ekonomskog fakulteta, Dubravka Radoševića, ekonomskog savjetnika predsjednika Mesića, Nevena Mimicu, saborskog zastupnika SDP-a, i Olgicu Spevec, predsjednicu Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja? Ne, ne, nisu postojali ni dva pršuta ni tri kulena! Ti su ljudi, vjerovali ili ne, prije desetak godina bili jedan tim, hrvatski pregovarački tim u pristupnim pregovorima s WTO-om. I djelovali su vrlo skladno i uigrano. Bili su stvarno dobri.

Šef im je bio Neven Mimica, tihi i pouzdani državni službenik, koji tad nije iskazivao ni lijeve ni desne političke sklonosti, ostavljajući prostora životnoj pragmi da ga odvede i lijevo i desno. Vrijedna i sistematična Olgica Spevec imala je u glavi takve liste carinskih stopa da bi pod njima palo i tadašnje računalo. Moglo se osjetiti da joj srce tuče malo lijevo, ali ne dovoljno da bi ikad stala za političku govornicu. U samozatajnom pregovaraču za područje bankarstva Dubravku Radoševiću nije se mogao ni u obrisima prepoznati budući autor upečatljivih i kontroverznih ekonomskih govora predsjednika Mesića.

Deša Mlikotin Tomić i tad se izdvajala: samouvještenim nastupom i građanskom klasom. Vidjelo se da se s Europom nije susrela prvi put kao članica državnog izaslanstva, da je navikla nositi skupe stvari i da ne bi doživjela kao smak svijeta da je netko makne iz nekog izaslanstva. Da, i vidjelo se da u njoj nema ničeg politički lijevog. Prepoznala je to i Račanova vlast i smijenila je 2000. s čelnog mjesta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. I kad je ljetos imenovana predsjednicom saborskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Deša Mlikotin Tomić ponovo se našla na meti SDP-a. Ali bez obzira na političke sklonosti i boje, da ste i u ono vrijeme, sredinom devedesetih, kad su svi još bili jedan naoko skladen tim, trebali izabrati nekoga čijim će ‘smaknućem’ tim izgubiti na uvjerljivosti, samosvijesti pa i drskosti, izbor ne bi pao na popustljivog šefa Mimicu. Već na profesoricu Mlikotin Tomić. Neke glave naprosto privlače neprijatelje i giljotinu, a profesorica Mlikotin Tomić ima tu karmu.

Jedan dnevni list obaviješten je unaprijedio o velikoj, supertajnoj antikorupcijskoj operaciji i adresama na koje će policija stići u zoru. Da se radnja događala prije pedeset godina, pred vrata državnog neprijatelja ili neprijateljice stigao bi provjereni politički novinar (s fotoreporterom), zadužen za očuvanje poretka, koji bi u redakciji već ostavio prethodno napisan tekst o uhićenju neprijatelja. U suvremenoj verziji, pred vrata profesorice je (s fotoreporterom) poslana novinarka-hopsica da traži promotri kako će se profesorica ponašati kad joj u šest ujutro policija pozvoni na vrata. Pa smo tako saznali (a i vidjeli) da je profesorica spavala nešto manje, da je otvorila vrata u kućnom mantilu i da je bila iznenada i uznemirena što joj policija zvoni u šest ujutro.

Koliko se zasad može vidjeti, sveobuhvatna istraža je pokazala da je profesorica, koja je proglašena ‘najkrupnijom ribom’ antikorupcijske operacije na Sveučilištu, navodno pustila na ispitu dvoje studenata – mimo kriterija. Nakon viđenog, trebala bih vjerovati da je riječ o ozbiljnoj antikorupcijskoj operaciji? Na žalost, ne mogu.

Neke glave naprosto privlače neprijatelje i giljotinu, a profesorica Mlikotin Tomić ima tu karmu. Zato me nije iznenadilo što su u Indeksu, famoznoj operaciji navodnog razotkrivanja korupcije na Sveučilištu, ‘operateri’ prepoznali taj potencijal profesorice Mlikotin Tomić. Nalijepi li se njezina slika na album operacije, ona će ostati upamćena. Ali me je istinski šokirao način na koji je to provedeno. Naime, to nije obavljeno kao policijska operacija, već u najboljoj maniru operacija komunističkih tajnih policija, s ponešto osuvenjenim medijskim izričajem.

Barem ne prije nego USKOK i policija ne provedu istragu o sebi i ne utvrde kako su se novinari našli pred vratima profesorice Mlikotin Tomić prije policije i kako je moguće da u velikoj antikorupcijskoj operaciji ‘najkrupnija riba’ biva navodno osumnjičena da je navodno mimo kriterija pustila na ispitu dvoje studenata. Takav USKOK i takva policija izazivaju kod mene nelagodu. Veću od onoga navodnog pršuta koji je navodno jedan student dao jednom profesoru za prolaz na ispitu.