More nautičkih prilika

Turnih poslova koje država kao naručitelj planira u sljedećim godinama. Kao najveći konkurenti dosad su figurirale četiri tvrtke – Viadukt, Konstruktor, Hidroelektra i Osijek-Koteks, koje su dosad, javna je tajna, dogovorno između sebe dijelile najunosnije poslove. No, zbog preslagivanja u strukturama vlasti, u kojima su neke tvrtke izgubile lobiste, promijenjeni su odnosi snaga među građevinarima, pa se sada pojavljuje situacija da neki od njih ulaze u poslove sa stranim kompanijama, a sve češće se tvrtke koje su dosad bile samo podizvođači, pojavljuju samostalno na natječajima nudeći mnogo niže cijene. Dosad se tako nešto u poslovima s državom nije moglo zamisliti jer se dobro znalo tko može biti nositelj posla, a tko ‘samo’ podizvođač.

Viadukt je prošle godine u Abu Dhabiju otvorio tvrtku-kći, vjerojatno računajući s činjenicom da u tom dijelu svijeta graditeljstvo uzima sve više maha, a ozbiljno se računa i s dobivanjem vrijednih poslova u Libiji. No, zasad sve ostaje samo na planovima koje nitko iz Uprave nije bio spreman detaljnije obrazložiti. No, sudeći prema nekoliko natječaja u BiH, na kojima je Viadukt uredno gubio ističući i 20-ak posto veće cijene od najboljih ponuđača, tranziciju iz poludogovorne cestogradnje u Hrvatskoj ka pravim tržišnim uvjetima koji vladaju vani bit će im vrlo teško ostvariti. Na čelu Uprave Viadukta već neko vrijeme je Joško Mikulić, no upućeni izvori tvrde da je njegova uloga u upravljanju kompanijom manje važna jer glavnu riječ drže članovi Uprave i važniji mali dioničari, direktor za financijske poslove Ivan Berket i tehnički direktor Damir Kezele kad je riječ o dogovaranju poslova.

Što se tiče vlasničkih odnosa u tvrtki i tome tko Upravi daje naloge za poslovanje, tu vlasta poprilična tajnost. Naime, vlasništvo je podosta disperzirano, budući da najvećih deset dioničara drži 47 posto kompanije, a ostatak je raspršen između njih ukupno 1.400, tako da se ne zna kome Uprava mora odgovarati za strateške odluke. Svojedobno su kolale priče da se tvrtka sprema za prodaju – kao kupci su figurirali austrijski Strabag i Nexe grupa, ali nitko nije pokazao interes koji bi se očitao kroz jače trgovanje na burzi. Štoviše, dionica Viadukta jedna je od onih koje su najviše stradale u burzovnoj krizi – s rekordnih 4.800 kuna prošlog listopada pala je na manje od tisuću kuna, koliko se može dobiti za Viadukt ovih dana.

Dio negativnog efekta treba se pripisati upravo provedenoj dokapitalizaciji privatnom ponudom, budući da se broj dionica nakon akcije povećao gotovo 50 posto, što je utjecalo na smanjenje cijene. Novoizdane dionice mogli su upisati postojeći dioničari, a pošto je uspješnost dokapitalizacije bila veća od 90 posto, može se reći da dioničari imaju povjerenje u Upravu. No, takav način dokapitalizacije, koji sve češće koriste hrvatske tvrtke, potiče na sumnju u netransparentnost i pokušaje okupljanja vlasničkih udjela. Naime, za sudjelovanje u dokapitalizacijama potrebno je imati svjež kapital, a ako ga ulagač ne posjeduje, njegov udio u tvrtki i ulazna cijena na temelju koje se mjeri profitabilnost investicije podložni su negativnim promjenama. Budući da dokapitalizacija još nije upisana u sudski registar, nije poznato je li se promijenila vlasnička struktura.

Što se tiče perspektive na domaćem tržištu, prema ranijim najavama kreatora proračuna, za očekivati je zadržavanje ovog obujma građevinske aktivnosti i u narednom 10-godišnjem razdoblju. Usvajanjem Pravilnika licenciranju stvorene su pretpostavke za koncentraciju tržišta. Za očekivati je da će navedeni pravilnik ići u korist renomiranih kompanija, a čiji tehnički kapaciteti ispunjavaju postavljene zahtjeve uvjete, što je Viadukt i pokazao dobivajući licencu prema navedenom pravilniku već u travnju, netom nakon njegovog donošenja. Hoće li hrvatske građevinske kompanije uspjeti u proboru na strana tržišta, ostaje otvoreno pitanje, ali i značajna perspektiva. Sektor cestogradnje u Hrvatskoj u cjelini pokazao je niže profitne stope od usporedivih inozemnih kompanija, što znači da svim tvrtkama predstoji razdoblje racionalizacije poslovanja i povećanja produktivnosti. Prema svemu dosad pokazanom, u Viaduktu, kao i najvećem broju domaćih građevinara, to ide jako sporo.