Home / Financije / Najveća legalizirana pljačka u Hrvatskoj

Najveća legalizirana pljačka u Hrvatskoj

Burzovni meštar procjenjuje kako su nakon objave da će Lehman bankrotirati pola prometa na Zagrebačkoj burzi napravili izazivači panike namjerno rušeci cijene dionica. Njegov kolega najavljuje da samo o njima ovisi i kad će se burza početi oporavljati.

Uživao je, perverzno je uživao igrajući se Boga. Pohvalio mi se kako je tog jutra, dan poslije objave da Lehman ide u bankrot, raspalo po bidu, i sad čeka da panika odradi svoje. Da kupi jeftinije nego što je prodao. Malo je razgovarao sa mnom, pa malo samozadovoljno gledao u ekran i naslađivao se tudom nesrećom.

  • U ovakvim situacijama osjećam se kao lovac na čeki. Imam izvršnu pušku, na njoj moćnu optiku, preda mnom čistina, vidljivost je dobra, a nemoćno lane na trideset metara nema šanse… – pričao je zavaljen pre-križenih nogu u uredskom stolcu.

  • Vi dečki, dakle, opalite po bidu, na ovom plitkom tržištu to je odmah minus od nekoliko posto, i čekate da nesretni preplašeni ljudi prodaju još jeftinije? Vi to stvarno radite s predumišljajem? Namjerno izazivate paniku?

  • Tako je. Svjesno plašim ljude, izazivam paniku i nadam se da će netko izgubiti živce. Tako i bude.

Stvarno je bilo irritantno gledati ga. Nisam pitao je li operaciju odradio za sebe, za fond ili za sebe i za fond. A što je najbolje, ne uspije li mu rabota, ionako će gu-bitak svaliti na grbaču udjelničara.

  • Onako ‘odokativno’, od stotinu milijuna kuna, koliko su danas ‘odigrali’ ti što namjerno izazivaju paniku?

  • Između četvrtdeset i šezdeset milijuna. Ostalo su dugoročni investitori. Hm, baš bih mogao tu dionicu otjerati u blokadu jer su menadžeri u toj firmi gadovi, bolje nisu ni zaslužili. Ma… neću. A mogao bih i drugu. Da je stjeram u blokadu? Što ti kažeš? – nije se prestajao šepuriti.

Znajući da tu dionicu imam, uživao je govoreći mi kako se baš na njoj iživljava. I, dok se on nije prestajao diviti svojoj moći, tko zna koliko je nesretnika obilazilo banke u potrazi za kreditom kojim bi zatvorili margin.

  • Znaš što ti je tu najbolje… Prodaš tisuću dionica pa isto toliko kupiš. Vlasnička se struktura ne mijenja – reče mi.

Da, to je doista najbolje. Samodol može vidjeti koji su fondovi, s koliko novca ili dionica i koliko puta od početka krize do danas raspaljivali po bidu, izazivali paničnu rasprodaju i kupovali jeftinije. Postoji liječnička etika, ali mi novinari od liječnika ipak doznajemo koji se ‘celebrity’ od čega liječi. Postoji i odvjetnički kodeks, ali mi novinari ipak koješta doznamo.

Jedino se na tržištu kapitala ‘drže zajedno’. Fond-menadžeri vjerojatno jedini drugima, s istim užitkom kao ovaj meni, prepričavaju kakvu su gadašnju danas izveli. Samodol sve to može vidjeti u transakcijama. Da piše memoare, digo bi pare, ali on šuti.

  • To ti je taj moralni hazard. Fond-menadžer dionicu jeftino proda, dionica sutra počne rasti. I raste, raste, u nebo. Oštetio je udjelničare, njegov prijatelj je zaradio. I tko mu što može? Eto, pogrešna procjena – on se, jednostavno, nije znao zaustaviti.

  • Ili, znajući da sutra počinje organizirana akcija rušenja cijena, od svog predsjednika uprave kupi na povijesnom maksimumu… – rekoh rezignirano.

  • A što ćeš… Opet pogrešna procjena, i gotovo.

Eto, ovaj je toliko izgubio kompas, osjeća se tako nedodirljivim, da to o čemu bi svatko pametan šutio razvaljuje na sav glas. Samo što nije izašao na prozor i zauzao: ‘Vi bijednici na burzi, ja i još pedesetak ovakvih kao ja radimo vam što hoćemo! Nitko nam ništa ne može, stoko!’ Vidio sam što na nekoliko dionica može učiniti jedan jedini fond-menadžer, lako je shvatiti što mogu pedesetorica. Pa ako se još lijepo podijele, da jedni drugima ne konkuriraju. Interesna zona prvog fonda bude pet dionica, recimo hrana, dogovore se da drugome pripadaju građevinari, i tako dalje. Da se upravo u 10:00:00 ne bi morali utrkivati tko će prvi srušiti neku dionicu i tako si smanjivati zaradu, svaki dobije svoju. Solidarnost na djelu…

Dva dana poslije čuo sam se njegovim kolegom. Prepirali smo se. Zagovarao sam tezu da je deset, dvadeset ili pedeset tipova u sakoima namjerno uništilo mnoge ljude, on je oponirao. Da bi mu se na kraju omaklo: – Ali ti isti ljudi u sakoima odlučit će i kad će se burza oporaviti!

Jao, jao, jao…! Ako ta dvojica nisu usamljeni primjer, onda su naši dripci krizu na inozemnim tržištima kapitala iskoristili kao loš alibi za najveću ikad videnu legaliziranu pljačku u Hrvatskoj.

Da, ti će isti dripci prije ili poslije cijene dionica ‘pumpati’ u nebo. Ali, slaba je to utjeha.

Ako njih dvojica nisu jedini… Ljudi su ginuli i da bi Hrvati preživjelima napravili možda i veću materijalnu štetu nego što je to uspjelo četnicima. Kako to narod kaže, to što ste zaradili na strahu nesretnih siromaha – na lijekove potrošili.