Specijal

Hestona Blumenthala smatraju kulinarskim alkemičarem, a njegov restoran Debela patka u Brayu na Temzi za petama je elBulliju u natjecanju za prvo mjesto ‘pocrvenjele’. Knjiga se zove Crveni Michelin, za razliku od Zelenoga, koji je vodič s opisom i ocjenom turističkih znamenitosti.

Crveni Michelin je na prvi pogled dosadno štivo. To su tekstovi s mnoštvom skraćenica i grafičkih simbola koje rijetko tko detaljno proučava. Ipak, poput telefonskog imenika, mnogi tu knjigu smatraju potrebnom i vrijednom nekoliko desetaka eura. Crveni Michelin u Francuskoj se proda obično više od 400.000 primjeraka na godinu. Svih izdanja Michelinovih hotelsko-kulinarskih vodiča u proteklih 108 godina prodano je ukupno 30-ak milijuna primjeraka. Upravo zahvaljujući lako prepoznatljivim simbolima i sitnim slovima Crveni Michelin tradicionalno opisuje znatno više lokacija od drugih sličnih vodiča. U Europi daje informacije o ukupno otprilike 45.000 hotela i restorana. Ugled mu se zasniva na dobro plaćenim, prvoklasnim ocjenjivačima (‘inspektorima’), kuharskim profesionalcima po obrazovanju. Inspektori anonimno posjećuju restorane, trudeći se da djeleju kao uobičajeni gosti. Posjet ponavljaju bar jedanput u 18 mjeseci, odnosno jedanput u 12 mjeseci ako je riječ o restoranu s jednom ili više zvjezdicama.

Kreacija na tanjuru Juana Amadora, koji ima restoran Amador, ocijenjen trima Michelinovim zvjezdicama.

Najstrastvenijih guromana, besprijekorno je zamišljena: jednu zvjezdicu dobijaju vrlo dobri restorani, koji zaslužuju pozornost čitatelja, dvije zvjezdice odlične kuhinje, vrijedne skretanja s puta, a tri zvjezdice izvrsni restorani, vrijedni specijalnog dolaska. Danas općepoznati pojam, Michelinove su se zvjezdice počele dodjeljivati najboljim restoranima 1926. godine – najprije samo jedna, a od 1931. druga i treća zvjezdica.

Uopće, odluka kompanije Michelin da objavljuje hotelsko-kulinarske vodiče smatra se genijalnim marketinškim potezom. Francuski industrijalac André Michelin (1853.-1931.) 1888. je s bratom Édouardom u Clermont-Ferrandu osnovao tvrtku Michelin, danas jednog od svjetskih vodećih proizvođača guma za kotače vozila – i velikog izdavača mapa i vodiča. Već 1900. André je odlučio tiskati prvi Michelinov vodič da bi ljudi ponukao na vožnju automobilom, što bi, posljedično, povećalo potražnju za (Michelinovim) gumama. Vodič je bio zamišljen kao informacijska pomoć vozačima da pronađu mjesta na kojima mogu popraviti automobil, opskrbiti se, pronaći pristojan smještaj i dobro pojesti – i sve do 1920. dijelio se besplatno.

André Michelin odlučio je početi naplaćivati svoju knjigu kad je uvidio da je ljudi ne uzimaju ozbiljno zato što je besplatna. To je, navodno, shvatio kad je vidio da je neki mehaničar s više primjeraka knjige podupro klimavu klupu u radionici. Korice hotelsko-kulinarskog Michelinova vodiča najprije su bile plave, da bi od 1931.