Tema tjedna

Hestona Blumenthala smatraju kulinarskim alkemičarem, a njegov restoran Debela patka u Brayu na Temzi za petama je elBulliju u natjecanju za prvo mjesto ‘pocrvenjele’. Knjiga se zove Crveni Michelin, za razliku od Zelenoga, koji je vodič s opisom i ocjenom turističkih znamenitosti.

Crveni Michelin je na prvi pogled dosadno štivo. To su tekstovi s mnoštvom skraćenica i grafičkih simbola koje rijetko tko detaljno proučava. Ipak, poput telefonskog imenika, mnogi tu knjigu smatraju potrebnom i vrijednom nekoliko desetaka eura. Crveni Michelin u Francuskoj se proda obično više od 400.000 primjeraka na godinu. Svih izdanja Michelinovih hotelsko-kulinarskih vodiča u proteklih 108 godina prodano je ukupno 30-ak milijuna primjeraka. Upravo zahvaljujući lako prepoznatljivim simbolima i sitnim slovima Crveni Michelin tradicionalno opisuje znatno više lokacija od drugih sličnih vodiča. U Europi daje informacije o ukupno otprilike 45.000 hotela i restorana. Ugled mu se zasniva na dobro plaćenim, prvoklasnim ocjenjivačima (‘inspektorima’), kuharskim profesionalcima po obrazovanju. Inspektori anonimno posjećuju restorane, trudeći se da djeleju kao uobičajeni gosti. Posjet ponavljaju bar jedanput u 18 mjeseci, odnosno jedanput u 12 mjeseci ako je riječ o restoranu s jednom ili više zvjezdica.

Kreacija na tanjuru Juana Amadora, koji ima restoran Amador, ocijenjen trima Michelinovim zvjezdicama, najstrastvenijih guromana, besprijekorno je zamišljena: jednu zvjezdicu dobijaju vrlo dobri restorani, koji zaslužuju pozornost čitatelja, dvije zvjezdice odlične kuhinje, vrijedne skretanja s puta, a tri zvjezdice izvrsni restorani, vrijedni specijalnog dolaska. Danas općepoznati pojam, Michelinove su se zvjezdice počele dodjeljivati najboljim restoranima 1926. godine – najprije samo jedna, a od 1931. druga i treća zvjezdica.

Uopće, odluka kompanije Michelin da objavljuje hotelsko-kulinarske vodiče smatra se genijalnim marketinškim potezom. Francuski industrijalac André Michelin (1853.-1931.) 1888. je s bratom Édouardom u Clermont-Ferrandu osnovao tvrtku Michelin, danas jednog od svjetskih vodećih proizvođača guma za kotače vozila – i velikog izdavača mapa i vodiča. Već 1900. André je odlučio tiskati prvi Michelinov vodič da bi ljudi ponukao na vožnju automobilom, što bi, posljedično, povećalo potražnju za (Michelinovim) gumama. Vodič je bio zamišljen kao informacijska pomoć vozačima da pronađu mjesta na kojima mogu popraviti automobil, opskrbiti se, pronaći pristojan smještaj i dobro pojesti – i sve do 1920. dijelio se besplatno.

André Michelin odlučio je početi naplaćivati svoju knjigu kad je uvidio da je ljudi ne uzimaju ozbiljno zato što je besplatna. To je, navodno, shvatio kad je vidio da je neki mehaničar s više primjeraka knjige podupro klimavu klupu u radionici. Korice hotelsko-kulinarskog Michelinova vodiča najprije su bile plave, da bi od 1931. postale crvene.

Vjerojatno ne treba posebno naglašavati da Michelin od posjećenih restorana ne traži nikakvu naknadu za upis u svoje knjige, što mu je istodobno jedan od glavnih stupova vjerodostojnosti. U snagu imidža te knjige uvjerili smo se potraj 2004., kad se pojavio prvi Crveni Michelin za Austriju. Svi važniji austrijski medija o tome su izvijestili iako u njemu nije bilo restorana s tri zvjezdice. Do danas ga Austrija nema. Michelin Guide Österreich 2008 kulinarne vrhunce ima u sedam restorana s dvije zvjezdice. Još snažniji medijski odjek došao je iz Japana potraj studenoga 2007., kad je u prodaju pušten prvi Crveni Michelin na Dalekom istoku. Michelin Guide Tokio 2008, najprije tiskan u 90.000 primjeraka, rasprodan je u dva dana.

Prethodno su petorica Michelinovih inspektora – tri Francuza i dva Japana – u godinu i pol ručali i večerali u 1.500 od ukupno otprilike 160.000 tokijskih restorana i svoja iskustva opisali u vodiču. Nakon sličnog postupka ovog će prosinca u ovom dijelu svijeta biti objavljen još jedan novi naslov: Michelin Guide Hong Kong & Macau 2009.

Golemi ugled Crvenih Michelin mamac je za neke kritičare. Iako Michelin pokriva sve više zemalja i velegradova, predbacuje mu se da zvjezdicama građuje samo najskuplje restorane bogatih država. Snobizam je možda zastupljen, ali ne potpuno. Naime, osim zvjezdica u vodičima vidimo i lik Biba, gumenog čovječuljka, također stoljeće staru općepoznatu Michelinovu maskotu. U Michelinovim vodičima je Bib Gourmand oznaka za restoran s dobrom hranom za umjerenu cijenu. Potonja ne smije premašiti svotu definiranu za svaku državu, utvrđenu na temelju životnog standarda.

Neki kritičari smatraju da Crveni Michelin preferira francusku kuhinju, ali tokijsko prvo izdanje to demantira – inspektori su odmah našli osam restorana koji zaslužuju tri zvjezdice. Usporedbe radi, New York ih ima samo tri, koliko i London sa širom okolicom. Jedino Pariz ima devet restorana s tri zvjezdice, ali ukupan broj zvjezdica tokijskih restorana dvostruko nadmašuje broj pariških. Znalce to ne iznenađuje. Japan ima iznimno dugu, samosvojnu, perfekcionističku kulinarsku tradiciju, a Tokio barem 12 puta više restorana od Pariza. Španjolski Barcelona i San Sebastián ubrajaju se u gradove s dva restorana s tri Michelinove zvjezdice. Dvama takvim kulinarskim hramovima istodobno se diče i neka znatno manja europska mjesta: njemački Bergisch-Gladbach pokraj Kölna i Baiersbronn u Baden-Württembergu (samo 16.000 stanovnika), kao i englesko mjesto Bray na Temzi. U Brayu, pitoresknom selu grofovije Berkshire, osim spomenutog The Fat Duck Hestona Blumenthala, tri zvjezdice ima Waterside Inn Alaina Rouxa. S obzirom na spol, najbolji kuhari svijeta najčešće su muškarci. Među 68 restorana s tri Michelinove zvjezdice u samo njih pet žene su šefice kuhinje: čak tri su u Italiji (Luisa Valazza, Nadia Santini i Annie Feolde), jedna u Francuskoj (Anne-Sophie Pic) te jedna u Španjolskoj (Carme Ruscalleda), u kojoj bi uskoro jedna kći (Elena Arzak) mogla u kuhinji posve zamijeniti oca.

Miroslav Mišković ima golemi utjecaj na život Srbije kao i njegov nesuđeni partner Ivica Todorić na život u Hrvatskoj. U Miškovićevu slučaju to nije samo zbog velikog broja prodajnih objekata u kojima kreira svoju politiku, već tako radi i na političkoj sceni. Priznanje Tomislava Nikolića da su on i Milan Beko financirali dio kampanje radi kala otvorilo je niz pitanja o financiranju stranaka. Gotovo da nema nikoga tko ne vjeruje da Mišković, Beko i društvo ne financiraju i druge važnije stranke i na taj način sebi kupuju mir. Nije problem u onom čuvenom pitanju o porijeklu prvog milijunčića, već o njihovim daljim ulaganjima, o načinima dobivanja poslova na natječajima i kupnji zemljišta.

U igri s ostalim investitorima, makar bili oni i strani, jasno je tko odnosi pobjedu, a odatle i želja i pritisak stranih investitora da se taj problem riješi. Poslovno Miškovićevo carstvo u Srbiji lagano poprima razmjere same zemlje. Delta Holding najveći je zemljoposjednik, a posjeduje oko 30.000 hektara zemlje. Uvoznik je sportske opreme, automobila, proizvodi vodu Gala, ima nekoliko klaonica itd. Od Miškovićevo carstva živi oko 20.000 ljudi, ali on ne namjerava stati. Nedavno je otvorio i prve maksimarketove u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, a s drugim tajkunom Milanom Bekom spominjan je i kao vlasnik ogromnog poteza, nekad u vlasništvu Luke Beograd uz Dunav gdje je planirana gradnja trgovačkih centara i nekoliko tisuća stambenih jedinica. Iako je projekt trenutačno stopiran, nitko ne zna kolika je njihova moć i gdje mogu odvesti zemlju isprepletenu njihovom mrežom, koju, s vremena na vrijeme, dodatno zapetlja još poneki tajkun poput Predraga Rankovića Peconija, vlasnika Inveja, u sklopu kojeg posluju Rubin, Vital, Ratar i tvornica ulja Sunce.

Već godinama, odnosno od ‘demokratskih promjena’ glavni kreator ekonomske politike je Mlađan Dinkić, aktualni ministar ekonomije koji je prije toga obavljao funkciju guvernera NBS-a, a zatim i ministra financija. Njegovu moć mnogi vide u činjenici da je Dinkić rušio gotovo sve vlade od trenutka kada je stupio na političku scenu Božidar Delić. Aktualni potpredsjednik Vlade zadužen za europske integracije, kojeg mnogi znaju kao Božu Derikožu, povukao se malo iz tog svijeta. Prije ponovnog angažmana u Vladi bio je direktor Credit Agricole banke za ovaj dio Europe, gdje mu se zamjerilo na ‘zalihama deviza’ u francuskim bankama.

Zbog sukoba interesa pritisak javnosti bio je velik pa se maknuo iz ministarstava koja su ‘radila s novcem’ u Ministarstvo znanosti zato da bi kontrolirao buduće ogromne tokove novca u nuklearnoj industriji. On je prvi nagovijestio mogućnost, za vrijeme stare vlade, ukidanja moratorija na gradnju nuklearnih elektrana. Ministrica financija Dijana Dragutinović dosad je samo služila kao medij za ispunjavanje umirovljeničkih želja. Od još jednog čovjeka uvelike zavisi stabilnost zemlje. Riječ je naravno o Radovanu Jelašiću, guverneru NBS-a, čuvaru mirnijih snova svakog kreditno zaduženog stanovnika Srbije. Preživio je tri vlade a, kako stvari sada stoje, dočekat će kraj i ove.

S približavanjem EU konkurentnost na tržištima u regiji sve je veća te se stoga može očekivati žestoka tržišna utakmica na svakom polju. Stabilizacija političke situacije u Srbiji svakako otvara nove mogućnosti, a sa stabilizacijom svjetskog tržišta kapitala očekujemo da će i portfolio investitora ponovo znatnije sudjelovati na Beogradskoj burzi – kaže Milan Horvat, predsjednik Uprave Fime, koja je ranim ulaskom u na srpsko tržište uspjela zauzeti lidersku poziciju u upravljanju investicijskim fondovima te ući u top 10 brokerskih društava.

Kad je riječ o položaju hrvatskih tvrtki, priznanje nezavisnosti Kosova nije mnogo utjecalo na njihovo poslovanje, ali nije ni pomoglo dolasku novih. Strah od osvete ogledao se čak i tijekom poljoprivrednog sajma u Novom Sadu kad hrvatskih izlagača nije ni bilo. S one strane Dunava ipak sve više zagledaju u dvorište Miroslava Miškovića, odakle stižu sve konkretnije najave ulaganja u Hrvatsku i Sloveniju.

U Srbiji je, pak, prošlo više od četiri mjeseca od posljednjih parlamentarnih izbora i ostalo je još oko tri tjedna do isteka 100 dana od formiranja nove Vlade, što je prema nepisanom pravilu rok kad se mogu dati prve ocjene njenog rada. Okarakterizirana kao proeuropska, od Vlade se očekivalo da napokon pogura zemlju iz blata Kosova i opterećenu teretom haških optuženika. No, Kosovo je i dalje jedna od glavnih briga na koju se troši mnogo energije, u Haagu i dalje nestrpljivo čekaju preostalu dvojicu bijegunaca, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, zbog čega nije ratificiran ni Trgoviinski sporazum, kao prijelazno rješenje do potpune ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Ako Srbija uspije uhiti Mladića i Hadžića u razumnom roku, osim stupanja na snagu SPP-a, ima velike šanse da do kraja godine dobije status kandidata – smatra Mate Granić, vlasnik konzultantske tvrtke Magre i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova.

Opasnost od usporavanja ulaska Hrvatske u EU i čekanja Srbije vidi jedino u slučaju da Hrvatska ne dobije datum završetka pregovora, a Srbija brzo izvrši sve obveze prema međunarodnoj zajednici.

Vlada i Skupština Srbije – koje su nakon Karadžićevog uhićenja bile u totalnoj blokadi zbog konstantne opstrukcije opozicije, koju predvode sad već desetkovani radikali, ali i stranka bivšeg premijera Vojislava Koštunice – okupile su se nakon kolektivnog odmora. Skupština je prošlog tjedna napokon ratificirala SSP, ali i energetski sporazum s Ruskom Federacijom unatoč protivljenju dijela oporbe. Taj sporazum predviđa da ruski Gazprom sagradi dionicu plinovoda Južni krak kroz Srbiju i kupi 51 posto Naftne industrije Srbije (NIS) za 400 milijuna eura.

Izravna strana ulaganja u Srbiju u 2007. godini iznosila su 6000 milijuna eura, a najveći strani investitori u Srbiju uključuju Telenor, VIP mobile, Philip Morris, Stada, Banca Intesa, Interbrew, NBB banku i Mercator.

Uglavnom, obećanje s početka godine bilo je da će se inflacija zaustaviti na oko šest do sedam posto, a ako ne bude drastičnijih poskupljenja očekuje se da će na kraju godine biti dvostruko veća od planirane ili obećane. Pritisak je dodatno stvoren odlukom da se mirovine povećaju 10 posto, što je bilo jedno od predizbornih obećanja umirovljenika predvođenih Jovanom Krkobabićem, potpredsjednikom Vlade. Osim toga, obećali su i da će već početkom sljedeće godine mirovine doći do razine od 70 posto prosječne plaće. Rješenje se nazire u Međunarodnom monetarnom fondu, s čijim su predstavnicima razgovarali i guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić i predstavnici Vlade. Svi su se založili za novi ugovor s MMF-om, ali bez financijskog aranžmana, već samo kao nadzorni ugovor. MMF bi u tom slučaju obavljao ulogu policajca, redovno provjeravao stanje u proračunu i potrošnju novca iz državne blagajne.

Profesorica s Ekonomskog fakulteta u Beogradu Danica Popović, osim javne potrošnje, kao najveći problem navodi deficit tekućeg računa platne bilance. U situaciji kad su strane investicije uglavnom na standbyu, kad je pritisak javne potrošnje na inflaciju ogroman i kad ona lagano popušta uzde, dinar lagano plovi uljuljkan priljevima iz inozemstva i povjetercem iz NBS-a.

U prvoj polovici godine činilo se da NBS gubi kontrolu nad brodom. Najvišu točku val je dostigao dan poslije parlamentarnih izbora, 12. svibnja, kad je euro vrijedio skoro 84 dinara. Banka je tada reagirala deviznim injekcijama u tržište, zbog čega je postojao i opravdan strah da će devizne rezerve, koje su bile oko devet milijardi eura, od kojih je najveći dio pripadao štednji, biti ispražnjene. Srećom, to se nije dogodilo, a već s prvim toplim sunčevim zrakama valovi su se smanjili. Najvišu vrijednost dinar je imao sredinom kolovoza kad je euro vrijedio manje od 76 dinara. Nakon toga fluktuacije su na dnevnoj razini bile zanemarive, pa je dinar i danas nerealno jak.

Ekonomsko jačanje Srbije u svakom je slučaju veliki doprinos ukupnom gospodarskom jačanju regije, u čemu Hrvatska s pravom može očekivati poticaje u vlastitom gospodarskom rastu. Stvarne opasnosti nema ni u političkom ni u gospodarskom smislu. To je jednostavno prilika za ostvarenje prosperiteta cijele regije u političkom, socijalnom, a prije svega gospodarskom smislu – kaže Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore.

Prema njegovim riječima, područje bivše Jugoslavije jedna je od najprosperitetskih europskih regija, s rastom međusobne robne razmjene od 300 posto. Vjerujem da će Srbija postati zvijezda regije, za što ima pokriće u veličini, značaju i u kvaliteti njene ekonomije te će vlastitim razvojem sigurno povući i zemlje iz okruženja – dodaje Milan Horvat.

To se ipak neće dogoditi, kažu u Srbiji, barem do trenutka prihvaćanja Prijelaznog sporazuma s EU, koji je definitivno ključna točka od koje zavisi budućnost puta Srbije, a samim tim i čitave regije.