Od početka razvoja modernih društava, niti u jedno se područje života nije polagalo toliko nade kao u područje obrazovanja. Ono je bilo utopija malograđana koji su mislili da između plaćenog rada i kapitala postoji treći oblik egzistencije ali i sredstvo kojim treba sprječavati predrasude, diskriminacije, nezaposlenost, glad, AIDS… No, danas je u modi neko drugo znanje!
Liesmann, profesor Sveučilišta u Beču i jedan od istaknutijih austrijskih znanstvenika, tvrdi da društvo znanja kakvo nam prezentiraju političari, pedagozi, sveučilišni reformatori i povjerenci Europske unije, uopće nije neko osobito pametno društvo. Njegove zablude i pogreške, skučenost pogleda i agresivnost svakim danom sve više izlaze na vidjelo. Kroz devet poglavlja knjige Teorija neobrazovanosti prikazao je aktualnu kritiku društva znanja.
Počevši s emisijom ‘Tko želi biti milijunaš’ i ostalim kvizovima kvaziznanja, za koje kaže da propagiraju egzotičnost i neobičnost područja i pojmov, a ne znanje visokog obrazovnog nivoa, preko PISA testova, bolonjskog procesa školovanja koji vodi u prazninu i bijedu europskog visokoškolskog obrazovanja i općenitog shvačanja znanja, Liesmann kroz duhovite primjere iz sveučilišne prakse upozorava kako se politikom popuštanja ‘kapitalizaciji duha’ nezaustavljivo srila u opću i masovnu neobrazovanost.
